BLAGOSTANJE I MOTIVACIJA

​U svijetu koji stalno traži odgovore, u društvu gdje je imperativ znati gdje ideš, s kim ideš, zašto ideš, često zaboravimo najvažniju stvar: ne moraš uvijek znati put – bitno je da koračaš. Uprkos haosu, zbunjenosti, nesigurnosti, suzama i umoru… Bitka nije izgubljena ako još uvijek nisi odustao/la. 1. Mit o „velikom planu“ – i zašto ti ne treba Od djetinjstva nas uče da moramo imati „plan“. Plan školovanja, plan karijere, plan porodice, plan penzije. Ali život nije ravna l

U svijetu koji slavi parove, timove, zajedništvo i glasnu prisutnost, biti sam često se tumači kao poraz. Kao nešto pogrešno. Kao dokaz slabosti. Ako nemaš partnera – kažu da si „ostavljen“. Ako ne izlaziš često – kažu da si „tužan“. Ako ćutiš – misle da si izgubljen. Ali niko ne vidi ono što se ne pokazuje. Niko ne zna koliko snage treba da izdržiš sam. Koliko je teško biti svoj oslonac. Koliko noći si prespavao bez ičije ruke da te smiri. Koliko puta si sebe podigao – bez i

Tišina nakon uvredljivih riječi ponekad zvuči glasnije od vike. Posebno kada te riječi izgovaraju bliski ljudi — oni čije nam je mišljenje važno, čija nam se ljubav čini neupitnom. Tada se u grudima nastani neobičan osjećaj: kao da se nešto unutra slomilo, ali ne možete tačno shvatiti — šta. Zašto se to dešava? Zašto oni koji nas poznaju bolje od svih ponekad povređuju najdublje? Nevidljive niti djetinjstv Ako se pažljivije zagledamo, mnoge naše odrasle povrede samo su odjeci

Ponekad je dovoljno samo uzeti tuđu stvar u ruke i raspoloženje se pokvari. Kao da se nešto u nama stegne. Naizgled je sve u redu. Dan je bio dobar, ljudi oko nas ljubazni, a u duši odjednom postane tjeskobno i teško. U takvim trenucima neko sve pripiše umoru ili magnetskim olujama, a neko se zamisli. Možda stvar nije u tijelu niti u vremenu? Možda je stvar u samom predmetu? Prije više od stotinu godina ugledni psihijatar Vladimir Behterev iznio je za ono vrijeme hrabru hipot

Savremena medicina je dostigla nevjerovatan napredak. Zahvaljujući njoj čovječanstvo je naučilo da se nosi s bolestima koje su prije samo nekoliko decenija smatrane smrtonosnim. Međutim, kada je riječ o hroničnim bolestima, mogućnosti medicine često se pokažu ograničenim. Liječenje se često svodi na uklanjanje simptoma, a ne uzroka, a ponekad se ispostavi da je beskorisno ili čak štetno. U takvim slučajevima u pomoć dolazi ono što su drevni ljekari nazivali „prirodnim silama“

Da li vam se nekada desi da imate osjećaj kao da je dom „težak“? Vraćate se s posla, a umjesto topline i mira osjećate nevidljiv teret? Kao da su se prostorije iscrpile, a zrak postao gust i ustajao. To nije samo raspoloženje — često na taj način naš dom signalizira nakupljanje negativne energije. Ali ne brinite! Dom, kao i živi organizam, može i treba da se „liječi“ — da se čisti, puni svjetlom i radošću. To nije magija, već drevne, vremenom provjerene prakse brige o prostor

Ova gimnastika, zajedno sa drugim receptima za dugovječnost, bila je opisana u jednom od deset medicinskih papirusnih zapisa koji su do nas stigli. "Lijena" gimnastika egipatskih faraona, zajedno sa ostalim receptima za dug život, opisana je u jednom od deset papirusnih tekstova posvećenih medicini: u dvadeset metara dugom svitku pronađenom u Luksoru, koji je dobio ime Ebersov papirus po egiptologu koji je dešifrirao zapise. Vrijedi napomenuti: dubina znanja drevnih egipatsk

Cijeli život je pomagao drugima da se oslobode tjeskobe, ali je najvažnije sredstvo pronašao za sebe tek u devedesetim. Radi to svaku večer – i spava mirno. Mir nije u tableti, nego u ritualu Tako je rekao 97-godišnji psihijatar kojeg sam sasvim slučajno upoznala na jednom predavanju za studente u Rusiji. Njegovo ime je Maksim N. Sokolov. On nije doživio popularnost kao neki savremeni doktori, psiholozi i psihijatri (nećete naći njegova predavanja i tekstove na društvenim mre

„Osjećam tjeskobu, ne mogu se smiriti i fokusirati“, „Brzo se umaram, ništa ne stižem“, „Istresam se na bližnje"...Da li vam je ovo poznato? Hronični stres narušava rad nervnog sistema. Osjećamo stalnu nervnu napetost, brzo se umaramo i osjećamo se „iscijeđeno“ čak i nakon odmora, teško se kontrolišemo u komunikaciji s ljudima. Kako se nositi sa stresom i anksioznošću? U ovom članku objašnjavamo 5 najjednostavnijih i najefikasnijih metoda. Kako djeluju antistresne tehnike? Me

Bol u vratu je jedna od najčešćih tegoba savremenog čovjeka. Svaka druga osoba barem jednom u životu osjeti ukočenost, napetost, krckanje ili probadajući bol u predjelu vrata. Obično to povezujemo s lošim držanjem, sjedilačkim načinom rada, hladnoćom ili osteohondrozom. I zaista, fizički uzroci su važan dio slike. Ali šta ako bol u vratu nije samo problem pršljenova i mišića, već signal vašeg unutrašnjeg svijeta? Šta ako vrat boli ne zato što nepravilno sjedite za računarom,

Postoje stvari koje ostaju neprimjetne dok vas lično ne dotaknu. Čini se da je bolest samo vaše tijelo i vaši osjećaji. Ali u stvarnosti, ona može dolaziti preko tuđih ruku, riječi i emocija. Ljudi svoje bolesti ne nose samo sebi, već i onima koji su pored njih, i to se često dešava potpuno neprimjetno. Dok je mladost još u punom jeku, tijelo se lako i bez napora nosi s opterećenjima, bolesti prolaze mimo nas ili se brzo liječe. Druženje donosi radost, razgovori o zdravlju dj

Jesi li se ikada osjećao kao iscijeđen limun? Kao ona pouzdana osoba na koju se svi uvijek mogu osloniti, ona koja je spremna podržati, saslušati, pomoći – i kroz vatru i kroz vodu. Trudiš se biti najbolja verzija sebe za sve oko sebe, ali na kraju upravo ti završiš na ivici potpunog iscrpljenja. Snaga nestaje, emocije su na granici, a unutra ostaje tihi, ali sveprožimajući umor. Ako ti je poznat osjećaj kada tuđi problemi i očekivanja počnu pritiskati jače od tvojih vlastiti

Da li ste se ikada zapitali zašto neki ljudi sa 70 godina izgledaju kao da imaju 50, dok se drugi već sa 45 osjećaju iscrpljeno i istrošeno? Naravno, genetika igra određenu ulogu. Ali ne glavnu. Mnogo je važnije kako funkcioniše „unutrašnje čišćenje” u našem organizmu — taj nevidljivi proces koji svakodnevno čisti ćelije od otpada, razgrađuje stare proteine i reciklira oštećene organele. To se naziva autofagija — sa grčkog doslovno „samojedenje”. Zvuči pomalo zastrašujuće, a