Znakovi da neko prebacuje bolest na vas. Savjeti kako se zaštititi
Updated: Oct 11
Postoje stvari koje ostaju neprimjetne dok vas lično ne dotaknu. Čini se da je bolest samo vaše tijelo i vaši osjećaji. Ali u stvarnosti, ona može dolaziti preko tuđih ruku, riječi i emocija.
Ljudi svoje bolesti ne nose samo sebi, već i onima koji su pored njih, i to se često dešava potpuno neprimjetno.
Dok je mladost još u punom jeku, tijelo se lako i bez napora nosi s opterećenjima, bolesti prolaze mimo nas ili se brzo liječe. Druženje donosi radost, razgovori o zdravlju djeluju banalno, a neprijatnosti svijest lako filtrira. Ali čim pređemo tridesetu godinu, odnos prema bolestima više nije tako lagan. Kao da bolesti postepeno preuzimaju vodeću ulogu u životu, pa ih počinjemo primjećivati ne samo kod sebe, nego i kod drugih.
„Pretjerano saosjećanje sa tuđom patnjom može uništiti onoga ko osjeća, a da pritom nikome ne pomogne.” (Karl Jung)
Šta znači „prebacivanje bolesti“
Empatija je jedno od najvećih dostignuća evolucije. Viši primati, a zatim i čovjek, naučili su osjećati tuđu bol i reagovati na nju. Ako niži sisar padne, njegovi pripadnici ga neće spašavati, dok viši hoće. Tako funkcioniše naša društvena priroda.
Čovjek ne može samo razumjeti tuđu bol – on je može i osjetiti. Kada emocionalno opterećenje postane preveliko, tuđa bolest počinje djelovati gotovo kao vlastita, i tada dolazi do „prebacivanja“. To se ne dešava svjesno. Ponekad je dovoljno samo slušati priču o običnoj prehladi da osjetite umor, težinu i tjeskobu, kao da i sami ležite s temperaturom.
Često mislimo da osjećamo tuđu bol, a zapravo je proživljavamo kao svoju.
Karakteristični znakovi prebacivanja bolesti
1. Previše emocija u jednostavnim situacijama
Ako osoba priča o povišenoj temperaturi ili curenju nosa uz dramatične detalje, žali se na doktore, zdravstveni sistem ili traži krivce među bližnjima, to je prvi signal. Slušalac se nesvjesno uključuje u tu dramu i počinje osjećati tuđu bol kao vlastitu.
Istraživanja pokazuju da snažna emocionalna uključenost aktivira dijelove mozga odgovorne za bol i stres, takozvanu „neuronsku mrežu saosjećanja“. To znači da mozak bukvalno reaguje na tuđu bolest skoro kao na svoju, povećavajući nivo kortizola i izazivajući umor.
Pretjerano emocionalno uranjanje u tuđu bol nije samo saosjećanje – to je preuzimanje vaše nervne ravnoteže.
Čak i ako spolja samo mirno klimnete glavom, tijelo reaguje: puls se ubrzava, pojavljuje se napetost u ramenima i osjećaj težine u grudima.
„Empatija je veliko dostignuće čovjeka, ali bez granica ona se pretvara u emocionalno ropstvo.“ (Džon Bredšo)
2. Nemogućnost da pobjegnete od razgovora
Red u ambulanti, čekanje potvrde, kasa u prodavnici ili čak slučajan susret u autobusu mogu se pretvoriti u emocionalni lavirint. Ne možete samo proći pored toga – priča vas doslovno uvlači u tuđu bolest.
Istraživanja Univerziteta Kalifornije pokazuju da se „socijalna zaraza stresom“ dešava čak i pri pasivnom posmatranju: mozak registruje emocije druge osobe, a tijelo počinje fiziološki reagovati – ubrzava se rad srca, mišići se zatežu, a sposobnost koncentracije opada.
Psihološka literatura takođe navodi: „Kada smo fizički prisutni pored osobe koja prolazi kroz bolest, nesvjesno preuzimamo dio njenog emocionalnog tereta.“
Tako čak i kratak „bolesni“ razgovor u redu može iscrpiti energiju, posebno ako se redovno ponavlja.
3. Razgovori o posljedicama i komplikacijama
Rečenice poput: „Šta ako grip udari na bubrege, jetru ili uši?“ ili „Ne daj Bože komplikacija“ aktiviraju tjeskobu kod slušaoca. Čak i najbezazlenija prehlada u takvom prikazu pretvara se u katastrofu.
Prema istraživanjima Univerziteta Harvard, razgovori o hipotetičkim negativnim ishodima direktno povećavaju nivo kortizola i adrenalina, izazivajući fizičku i emocionalnu iscrpljenost.
Emocionalna uključenost prerasta u stres, a mozak usmjerava pažnju na prijetnju, uskraćujući sposobnost racionalnog sagledavanja sadašnjeg trenutka.
Tuđa tjeskoba brzo postaje vaša vlastita, pa se počinjete osjećati iscrpljeno čak i kada ste potpuno zdravi.
To objašnjava zašto nakon takvih razgovora imate osjećaj da je cijeli dan potrošen na tuđe patnje.
4. Razgovaranje i razmišljanje o neizlječivosti i invaliditetu
Kada razgovor skrene na „skoru smrt“, „neizlječivu bolest“ ili „invaliditet“, to više nisu samo riječi – to postaje emocionalni vampirizam. Energija bolesti doslovno prelazi na slušaoca, izazivajući osjećaj težine, umora i tjeskobe.
Istraživanja iz oblasti psihosomatike pokazuju da stalno uranjanje u tuđe negativne scenarije povećava nivo upalnih markera u organizmu i čak može uticati na krvni pritisak i imunitet.
U takvim situacijama čovjek prestaje biti samo posmatrač – postaje saučesnik tuđe bolesti na energetskom nivou. Čak i minut razgovora s osobom sklonom pretjerivanju posljedica bolesti može izazvati emocionalnu iscrpljenost, razdražljivost i osjećaj fizičke slabosti. Ovaj fenomen posebno je izražen kod ljudi s visokim nivoom empatije – oni doslovno „osjećaju“ bolest na sebi.
Upravo takve situacije psiholozi nazivaju „prebacivanjem bolesti“. Ono ostavlja osjećaj praznine, težine u duši i tijelu te umora koji ne nestaje ni nakon kafe ili šetnje.
Kako se zaštititi
Najjednostavniji i najefikasniji način jeste distanciranje:
Ako se radi o nepoznatoj osobi koja se žali na zdravlje – otvorite knjigu, pogledajte telefon ili stavite slušalice. Tuđa uvrijeđenost nije vaša obaveza.
Ako se radi o kolegama, prijateljima ili bliskim osobama – promijenite temu. Možete reći nešto neutralno poput: „Biće sve dobro! Ozdravi brzo!“ i pažljivo preusmjeriti razgovor.
„Čuvajte sebe isto onako kako brinete o drugima, jer će vam snaga nestati prije nego što uspijete pomoći bilo kome.“ (Viktor Frankl)
Ne pokušavajte se potpuno „uključiti“ u tuđu bol. Empatija je lijepa osobina, ali ako vas iscrpljuje, tada postaje destruktivna.
Zaštititi sebe znači poštovati vlastite granice i ne dozvoliti da tuđa bolest prodre u vaše tijelo i um.
Tuđa bolest nisu samo riječi. To su emocije, tjeskoba i energija straha koju osoba nosi sa sobom. Umijeće da to ne preuzmete na sebe važna je vještina, kako za mentalno zdravlje tako i za fizičko stanje.
Čuvati sebe u svijetu tuđe bolesti nije sebičnost. To je način da sačuvate snagu i zdravlje kako biste ostali povezani sa stvarnim životom, a ne s brigama drugih ljudi.
Ako osjećate umor nakon susreta, razgovora ili telefonskih poziva – možda neko na vas prebacuje svoje bolesti. A najbolji način da se zaštitite jeste da nježno, ali odlučno postavite granice.
Možemo saosjećati, ali ne moramo nositi tuđu bol.
Čuvajte sebe. Vaša snaga nije resurs za sve oko vas – ona pripada samo vama.
REFERENCE:
Mauss, M. (1972). A General Theory of Magic. Routledge & Kegan Paul.
Frazer, J. G. (1922). The Golden Bough: A Study in Magic and Religion. Macmillan.
Eliade, M. (1959). The Sacred and the Profane: The Nature of Religion. Harcourt, Brace & World.
Douglas, M. (1966). Purity and Danger: An Analysis of Concepts of Pollution and Taboo. Routledge & Kegan Paul.
Turner, V. (1969). The Ritual Process: Structure and Anti-Structure. Aldine Publishing Company.
Crawford, C. S. (2009). An evolutionary perspective on collective rituals. International Journal of Psychology, 44(1), 78–84.
Bourguignon, E. (1973). Religion, Altered States of Consciousness, and Social Change. Ohio State University Press.
Csordas, T. J. (1994). The Sacred Self: A Cultural Phenomenology of Charismatic Healing. University of California Press.
Tambiah, S. J. (1990). Magic, Science, Religion, and the Scope of Rationality. Cambridge University Press.
Belk, R. W. (1988). Possessions and the extended self. Journal of Consumer Research, 15(2), 139–168.
