Kako ljudi kradu vašu energiju: o ovome se rijetko govori

Čini se da je sve pod kontrolom: jutro počinje kafom, u glavi je plan za dan, pred vama su zadaci i ciljevi. Ali kako se bliži veče – vi se osjećate kao iscijeđen limun. Kao da se ništa posebno nije ni desilo, ali nema ni snage ni raspoloženja. Da li vam je ovo poznato?

I upravo tu vrijedi osvrnuti se oko sebe. Da li se desilo da je neko od bliskih ljudi, kolega ili slučajnih poznanika postao izvor neobjašnjivog umora? Ne, to nije magija i nije mistika. Jednostavno, neko je vrlo pažljivo, ponekad čak i ljubazno i neprimjetno… ukrao vašu energiju.

Energetski lopovi nisu metafora. To je stvarnost u kojoj živi svako, samo je ne uspije uvijek primijetiti.

Dva tabora: ko krade snagu?

Takve ljude možemo grubo, ali tačno, podijeliti u dvije grupe. I svaka ima svoje, vremenom provjerene metode.

Vječne žrtve

To su oni koji kroz život neprestano idu s izrazom lica „opet su mi učinili nepravdu“. Oni koji od svake situacije naprave dramu, a od svakog problema tragediju. Njihovo omiljeno oružje su žalbe, jadikovanja i priče o vlastitoj boli koju niko ne razumije.

I nije stvar u saosjećanju. Ono je važno. Problem je u tome što tim ljudima ne treba rješenje. Njima treba pažnja. Što više – to bolje. Dođu, istresu na sagovornika "vreću" svojih problema – i odu. A on ostane kao nakon energetskog sloma.

Kao što je rekao Karl Jung: „Patnja prestaje biti patnja u trenutku kada dobije smisao.“

Ali mnogi ne žele tražiti smisao. Lakše im je patiti – i uzimati snagu onima koji su pored njih.

Hladni proračunati

Druga kategorija su suptilni igrači. Ovdje ništa nije tako očigledno. Ti ljudi su često šarmantni, društveno uspješni i ljubazni. Ali upravo s njima se nekako najčešće javlja potreba da se pravdate, sumnjate u sebe i osjećate krivicu.

Često se iza njihove spoljašnje uglađenosti krije manipulacija. To mogu biti narcisi, zlostavljači, karijeristi. Ne moraju vas čak ni mrziti – jednostavno ste im potrebni kao izvor resursa.

„Pametan čovjek rješava problem, a mudar ga izbjegava“, govorio je Ajnštajn.

Samo što ove ljude nije lako izbjeći. Oni stiču povjerenje, obećavaju podršku, ali za sobom ostavljaju prazninu.

1. Žalbe bez kraja

Dugi razgovori o tuđim problemima mogu biti iscjeljujući – ako se u njima traži rješenje. Ali postoje i drugačiji. Oni nakon kojih želite samo sjesti i ćutati. To su žalbe radi žalbi, kukanje bez zahvalnosti i bez želje da se nešto promijeni.

Kada neko izlije sav svoj negativ na drugoga, to nije razgovor – to je pražnjenje. I iscrpljuje više nego bilo koji fizički napor.

2. Obezvređivanje i ponižavanje

Ponekad neko iz okruženja, kao po navici, ubacuje rečenice: „Opet sve komplikuješ“, „Ko si ti da o tome govoriš?“, „Vjerovatno si sam kriv“.

Neprimjetno, čovjek prestaje vjerovati u sebe, svoju intuiciju i svoje pravo na grešku. U tom trenutku ne krade se samo energija. Nestaje nešto više – oslonac na sebe.

„Ljudi neće zapamtiti šta si rekao. Ljudi će zapamtiti kako su se osjećali pored tebe“, rekla je Maja Angelou.

I to je upravo o ovom slučaju.

3. Krivica kao alat

Osjećaj krivice je snažan regulator ponašanja. Ali se često koristi ne za rast, nego za kontrolu. „Povrijedio si me“, „Uvijek misliš samo na sebe“, „Razočarao si me“ – zvuči poznato?

Kada se čovjek osjeća krivim, slabi. Više nije fokusiran na svoje ciljeve. Ulazi u tuđu igru u kojoj je uvijek gubitnik. Tako neprimjetno jedan postaje donor, a drugi potrošač.

4. Krađa resursa

Ponekad energija ne odlazi kroz emocije, nego kroz djelovanje. Neko stalno traži pomoć, neko novac „do plate“, neko se pravi da ne može savladati ono što vama ide lako. I evo vas već radite tuđi posao, trošite vrijeme, snagu i živce.

​To nije pomoć. To je parazitizam. I što duže traje, to manje čovjeku ostaje vlastitog života.

​5. Provokacije

Neki ljudi uživaju ne u toplini i bliskosti, nego u haosu. Namjerno uzdrmavaju: govore ono što će povrijediti, ponašaju se tako da izazovu konflikt, stvaraju emocionalne uspone i padove.

Kao da pritiskaju dugmad, proučavajući vašu reakciju. Njihov cilj je da vas uvuku u svoju predstavu. A na toj sceni vi nikada ne pobjeđujete.

„Dok se raspravljate s budalom, ona radi isto“, govorio je Sokrat.

I usput vam oduzima energiju.

6. Agresija: otvorena i pasivna

Ponekad se kradljivac energije ne skriva. To je otvorena agresija – ponižavanje, vikanje, grubost. A ponekad pasivna: šutnja, ignorisanje, ironične opaske.

I jedno i drugo izbacuje iz ravnoteže. Posebno ako je napadač bliska ili autoritativna osoba. Čovjek tada mora razmišljati, analizirati, preispitivati se. A sve to troši energiju.

Ako nakon komunikacije sa nekim imate osjećaj da umor nije fizički nego unutrašnji – vrijedi se zamisliti. Možda je pred vama neko ko se "puni na vaš račun". Neko ko ne zna, ne želi ili ne smatra potrebnim da sam stvara vlastite resurse.

Biti osjetljiv ne znači biti donor. Pomagati ne znači dati sve. Zdrave granice nisu okrutnost, nego zrelost.

„Niste dužni da izgorite da bi drugima bilo toplije“ – mudra misao koju vrijedi ponavljati svaki put kada se pored vas nađe neko ko može ukrasti tuđu energiju.

​(Pripremio: Vanja Radivojević)

©Copyright