PORODICA

Kada sam bila mlađa, činilo mi se da ljubav prema djeci može sve izdržati. Prelaziš peko uvreda, gutaš suze, ubjeđuješ sebe da je najvažnije sačuvati porodicu. Često sam mislila da to tako treba: trpjeti, šutjeti, opraštati. No, s godinama sam shvatila da beskrajno opraštanje lomi čovjeka. Starost omekšava srce, ali baš tada je važno zapamtiti da se ljubav prema djeci ne smije pretvoriti u potpuno odricanje od sebe. Kada prestanemo razmišljati o vlastitim osjećajima, u nama s

Ovo je članak nakon kojeg ćeš shvatiti zašto si tako dugo tražila onoga koga nije bilo pored tebe. Postoje rane koje se ne vide. Nema modrica. Nema ožiljaka. Niko čak neće reći da si traumatizirana. Ali ti to nosiš u sebi — u svakom izboru, svakom muškarcu, svakoj suzi koju noću kriješ na jastuku. Ti si kćerka muškarca kojeg nije bilo. Fizički, emocionalno, psihološki. Ti si kćerka oca-duha. Ko je otac-duh? To nije uvijek muškarac koji je doslovno otišao ili napustio porodicu

Ponekad, sjedeći u metrou ili posmatrajući porodice u kafićima, javlja se pitanje: zašto u nekim porodicama djeca gledaju roditelje s toplinom i poštovanjem, a u drugima se čuje razdraženost, provlači grubost, kao da je između bliskih ljudi izrasla hladna zidina? Naizgled isti roditelji, ista djeca, ali atmosfera je potpuno drugačija. I svaki put se želi razumjeti: odakle ta razlika? Od čega zavisi hoće li se dijete odnositi prema majci ili ocu s zahvalnošću ili, naprotiv, s

U mnogim porodicama — bez obzira na kulturu, tradiciju ili stepen obrazovanja — može se uočiti određeni obrazac u načinu na koji majke odnose prema kćerkama i sinovima. Neke majke nehotice (a ponekad i svjesno) nameću kćerke u uloge koje im uskraćuju autonomiju, dok sinove razmaženo štite od posledica i odgovornosti. Ovakvi obrasci imaju duboke psihološke i socijalne posljedice, ne samo na djecu u djetinjstvu, nego i na njihovu budućnost kao odraslih ljudi. 1. Osnova problema

Ovo pitanje muči milione ljudi. Zašto baš ti roditelji? Zašto sam baš ja postala mama baš tog djeteta? Zašto se moja beba rodila baš kod nas, u našoj priči, sa svim našim greškama, slabostima i strahovima? Neko ovo pitanje postavlja s oduševljenjem, gledajući lice uspavane bebe i osjećajući neobjašnjivu zahvalnost. A neko – s bolom: kada se dijete rodi „u pogrešno vrijeme“, kada je porodica u krizi, kada se roditelji osjećaju nedovoljno dobrima. Istina je da iza rođenja djete

U mom kabinetu 45-godišnja Sara iznenada je briznula u plač na jednostavno pitanje: „Ispričajte o svom djetinjstvu“. Narednih pola sata nije mogla zaustaviti suze. „Ne razumijem šta mi je, — govorila je kroz jecaje. — Pa imala sam normalno djetinjstvo. Mama me nije tukla, hranila me, oblačila. Zašto toliko boli?“ Nevidljiva rana koja traje cijeli život Sara je odrasla u inteligentnoj porodici. Otac — inženjer, majka — profesorica književnosti. Mlađi brat — mamin miljenik, „su

Djetinjstvo mnogi odrasli vole pamtiti u „udobnoj verziji“. S mirisom pita, školskim priredbama, ljetnim raspustima i rečenicom „roditelji su dali sve od sebe“. Sve to može biti istina. Ali pored te istine često postoji i druga – mnogo manje prijatna. Postoje stvari koje dijete doživljava kao unutrašnju izdaju, i one se kasnije ne brišu samo zato što je prošlo mnogo godina. Najneugodnija misao za mnoge roditelje zvuči grubo – dijete može odrasti, početi zarađivati, zasnovati

Ljubav je složena stvar, stalno je miješamo sa nečim drugim. Nekad sa zavisnošću, nekad sa nezdravom vezanošću. Čini nam se da pokazujemo brigu i obasipamo pažnjom, a zapravo vršimo kontrolu i zanemarivanje, namećemo kompenzacijske funkcije i obaveze za zadovoljenje vlastitih, često sebičnih potreba. Zato je važno razgovarati o temi "kako razumjeti da vas roditelji nisu voljeli u djetinjstvu". Kako i zašto čitati ovaj članak Već vidimo talas negativnih reakcija ljudi koji lju