Kako savremeno roditeljstvo onemogućava pravilan rast i razvoj djeteta
Djeca su djeca i moraju praviti greške. Ovo je nešto sa čim se roditelji moraju pomiriti, umjesto opsesivnog ispravljanja svake dječije greške, kritikovanja “za i u njihovu korist” i pretjerane zaštite od “opasnosti spoljašnjeg svijeta”, koji, s druge strane djeca moraju istraživati, kako bi znala kako funkcioniše. S druge strane, postoje roditelji koji djeci konstantno ugađaju, što čini da njihova očekivanja konstantno rastu.
Ovo će ubuduće stvoriti pojedince koji će se teško zadovoljiti sa onim što svijet nudi.
Moderno roditeljstvo takođe često pokušava oblikovati srećno dijete za koje ne postoje razočarenja. Ovo može dovesti do toga da djeca izrastaju u isfrustrirane osobe, sa osjećanjem nepripadanja ovom svijetu.
Da li učite vaše dijete da mora biti savršeno, ili maker pokušavati da bude? Ove osobe će odrasti sa ovom utopijom, umjesto sa motivacijom.
KAKO MODERNO RODITELJSTVO GRIJEŠI
Mnogi roditelji se namjerno upliću u život svoje djece, sa ciljem da ih zaustave da prave greške. Djeca bivaju isfrustrirana jer im je oduzeto pravo da prave greške, tj. prilika da uče. Ovo dokazuju mnoge studije. Jedna od njih je studija sprovedena 2011. godine. Istraživači su ponudili djeci u predškolskom uzrastu različite igračke. Akcenat je stavljen prvo na ponašanje istraživača koji se vraćao u sobu objašnjavajući djetetu kako igračka funkcioniše. Zatim bi istraživač otišao, ostavljajući dijete na miru i samo sa sobom. Studija je pokazala da kada su istraživači učili djecu kako da koriste igračke, oni bi ponavljalo naučeno, na ograničen i monoton način (ztj. nije dalje istraživalo igračku). Ona bi mu brzo i dosadilo.
Kada istraživači nisu davali nikakve instrukcije, djeca su samostalno pokušavala da shvate kako igračka funkcioniše. Ovaj izazov im je pomogao da razviju svoju kreativnost.
Pronalazili bi više načina da se igraju sa igračkom, i ne bi im tako brzo dosadila.
Razmotrivši ovu studiju, profesor psihologije sa Kalifornijskog univerziteta Alison Gopnik smatra kako je roditeljstvo u kom roditelji konstantno zapovijedaju, naređuju i ispravljaju djecu greška.
Roditelji moraju da pomognu djeci da budu uspješna. Istovremeno, moraju imati na umu da svaka intervencija treba da pomogne, prati ili olakša razvoj.
Izazove treba da prepuste djeci da se ona sa njima suočavaju. Djeca su sposobna da prevaziđu izazov, sa sposobnostima koje već imaju. Ako im ne možete pomoći da razvijaju dalje svoje sposobnosti, onda ih makar ne sputavajte.
KAKO IZGLEDA MODERNO RODITELJSTVO
Alison Gopnik definiše roditelje koji brane i zastupaju savremeno roditeljstvo kao stolare. Zašto? Zato što konstantno pokušavaju da oblikuju i ukalupe svoju djecu kao da se ispred njih nalazi komad drveta. Ovakvi roditelja žele da djeca usvoje njihove norme, vrijednosti i snove. Čak sopstvener frustracije prenose na djecu.
Ovo su karakteristike takvih roditelja:
Potcjenjuju snove svoje djece.
Roditelji na djecu prenose svoje vrijednosti u obliku doktrine i dogme. Djeca nemaju slobodu misli, razmišljanja ili prosuđivanja. Svaki pokušaj „slobode misli“ kod djeteta je kažnjen ili ignorisan.
Organizuju živote svoje dece do poslednjeg detalja. U potpunosti kontrolišu “dnevni raspored” djeteta.
Roditelj će ponuditi djetetu mnoge vrste igračaka i aktivnosti koje smatra korisnim za dijete. Međutim, oni neće voditi računa o tome da li i koliko dijete uživa u igri (što doprinosi razvoju kreativnosti i inteligencije),već samo o stimulisanju njegovih sposobnosti. Djetetu nije dozvoljeno da komentariše i da se žali. Mišljenje djece se ne računa, računa se samo mišljenje roditelja.
Ovakvi roditelji su skloni manupulaciji, jer smatraju kako su im djeca “dužna”, zato što su im roditelji “podarili život” i što ih podižu žrtvujući svoj.
Oni štite i izoluju decu od stvarnog svijeta. Roditelji tirani (tj.oni koji previše zapovijedaju) djecu posmatraju kao svoje vlasništvo.
ŠTA JE ZDRAVO, PRODUKTIVNO I KONSTRUKTIVNO RODITELJSTVO
Alison Gopnik smatra da postoje mnogo bolje i produktivnije metode za odgoj djece. Jednu od njih je opisana kao metoda/stil „roditelja vrtlara“. Ideja je da roditelji treba da budu poput vrtlara koji njeguje, hrani i zaliva svoje cvijeće s ljubavlju i pažnjom, posmtrajući kako ono raste.
Drugim riječima, Alison Gopnik vjeruje da roditelji treba da dozvole rast i razvoj djece, a ne da ga sputavaju. Moraju se oduprijeti iskušenju da ih pretjerano kontrolišu i da se miješaju u njihove živote.
Djeca moraju istraživati svijet, praviti greške, padati, ustajati i naučiti da rješavaju sukobe. Djeca moraju naučiti da se nose sa frustracijama kako bi riješili svoje probleme.
Roditelji moraju slušati mišljenja svoje djece. Dijete treba da istražuje i otkriva šta voli, šta ne voli, kao i sopstvene sposobnosti. Da bi ovo omogućili, roditelji treba da podstiču njihovu radoznalost i slobodu misli.
Djeci je potrebna zaštita i pomoć, i za to roditelji treba da budu uz njih. Biti dostupan za dijete, bez previše zaštite i kontrole je neprocjenjivo.
Ukoliko padaju, vaša uloga kao roditelja je da ih ohrabrite da pokušaju ponovo i da ne odustaju, bez kritikovanja i zapovijedanja. Jer, to je suština života: neizbježni padovi i usponi.
REFERENCE:
Baumrind, D. (1991). The influence of parenting style on adolescent competence and substance use. Journal of Early Adolescence, 11(1), 56–95. DOI: 10.1177/0272431691111004
Madigan, S., Prime, H., Graham, S. A., Rodrigues, M., Anderson, N., Khoury, J., & Jenkins, J. M. (2019). Parenting behavior and child language: A meta-analysis. Pediatrics, 144(4), e20183556. DOI: 10.1542/peds.2018-3556
Ginsburg, K. R., & the Committee on Communications and the Committee on Psychosocial Aspects of Child and Family Health. (2007). The importance of play in promoting healthy child development and maintaining strong parent-child bonds. Pediatrics, 119(1), 182–191. DOI: 10.1542/peds.2006-2697
Shonkoff, J. P., Garner, A. S., & the Committee on Psychosocial Aspects of Child and Family Health. (2012). The lifelong effects of early childhood adversity and toxic stress. Pediatrics, 129(1), e232–e246. DOI: 10.1542/peds.2011-2663
Lansford, J. E., Criss, M. M., Pettit, G. S., Dodge, K. A., & Bates, J. E. (2003). Friendship quality, peer group affiliation, and peer antisocial behavior as moderators of the link between negative parenting and adolescent externalizing behavior. Journal of Research on Adolescence, 13(2), 161–184. DOI: 10.1111/1532-7795.1302002
