Ovdje je moglo stajati ime bilo koje princeze iz poznatih nam bajki. Radi se o kompleksu koji nastaje u djetinjstvu, nastavlja da se razvija i utiče na lične veze tokom života žene. Ukoliko imate kćerke, ovaj tekst bi vam mogao poslužiti, jer se bavi tradicijom (kompleksima) koja postoji već dugi niz godina i koju biste mogli i sami nastaviti unutar porodice, a da toga niste svjesni: pogotovo njenog lošeg uticaja na žensku djecu. ​Reći svojim ćerkama da su princeze nikad

Draga kćeri, ne moraš da budeš dobra djevojčica. Ne moraš da budeš pokorna, poslušna, naivna i «slatka». Budi ono što želiš, pronađi svoj glas, nauči da se glasno nasmiješ, trčiš, osmotriš zvijezde i znaj da ih sve možeš dosegnuti. Drago dijete, neka te bude briga kada ti kažu da si ružna kada se naljutiš, ne dozvoli nikome da te sputava i spriječi da postigneš ono što želiš. Možda djeluje očigledno, ali naša kultura se teško oslobađa jednog stereotipa. Evo primjera: Pozoriš

Djeca su djeca i moraju praviti greške. Ovo je nešto sa čim se roditelji moraju pomiriti, umjesto opsesivnog ispravljanja svake dječije greške, kritikovanja “za i u njihovu korist” i pretjerane zaštite od “opasnosti spoljašnjeg svijeta”, koji, s druge strane djeca moraju istraživati, kako bi znala kako funkcioniše. S druge strane, postoje roditelji koji djeci konstantno ugađaju, što čini da njihova očekivanja konstantno rastu. Ovo će ubuduće stvoriti pojedince koji će se teš

Djeca koja odrastaju uz emocionalno nezrele roditelje nose duboke ožiljke. Mnoga djeca završavaju preuzimajući odgovornosti odraslih osoba, što čini da gube djetinjstvo i prinuđena su da prerano sazrijevaju. Kombinacija roditeljske nesposobnosti i zanemarivanje osjetljive veze između djeteta i roditelja djeluje pogubno na detinjstvo, i onemogućava razvoj samopoštovanja kako dijete stasava u odraslu osobu. Znamo da ne možemo birati svoje roditelje. Kao odrasli, imamo pravo d

Postoji nešto posebno u odnosu majke i sina, nešto previše snažno, previše duboko da bi se smjestilo u obične riječi. Žena koja je nosila i odgojila dječaka rijetko je spremna jednog dana suočiti se sa njegovom hladnoćom. Pogled pun ravnodušnosti ili oštra rečenica izgovorena „usput“ boli više od bilo kakvog udarca. I tada se u srcu javlja mučno pitanje: „Šta sam uradila pogrešno?“ Sigmund Frojd – čovjek kojeg mnogi kritikuju zbog pretjerane „seksualizacije“ psihe – zapravo j

Zašto neka djeca odrastaju samouvjerena i cjelovita, a druga – anksiozna, ranjiva vječno u potrazi za odobravanjem i ljubavlju? Ponekad je dovoljno samo posmatrati djecu da biste primijetili: neko ide kroz život kao da iza sebe ima čvrsto zaleđe – smije se, ne boji se griješiti, siguran je u sebe i u svijet. A neko živi oprezno: s tjeskobom, s pokušajem da svima udovolji, da se ne ističe, da ne uradi nešto „pogrešno“. I tada se javlja gotovo bolno pitanje: zašto? Odakle dolaz

Jer iza svakog takvog komentara krije se optužba djeteta. I ne samo optužba, nego okrutno i zlo poniženje, uvrede i mržnja. Da, niste se prevarili. Postoji jedan posebno podao način da se djetetu oduzme pravo na bol – reći mu da nema pravo suditi roditeljima. Da oni ni za šta nisu krivi. Da su svi bili žrtve i da su, samim tim, svi oslobođeni odgovornosti. Međutim, iza tih lijepih slogana koji zvuče kao pomirenje, ne stoji ništa drugo do duboka izdaja. Jer upravo u tom trenut

Psihološke poteškoće u odraslom životu često su posljedica nepravilnog odnosa majki prema njihovoj maloj djeci. I to što su u većini slučajeva mlade majke to radile nesvjesno, zbog vlastitih trauma ili životnih okolnosti, ne olakšava situaciju. O tome s kakvim se psihotraumama najčešće suočavaju djeca hladnih, autoritarnih i pretjerano zaštitničkih majki govori glavni ruski psihoterapeut Vasilij Šurov. Kakva treba biti „dobra“ majka Idealni roditelji ne postoje. Ipak, psiholo

U svakoj psihoterapiji postoji jedan tihi učesnik koji nije pozvan. Klijent rijetko izgovara njegovo ime naglas, ali već na prvom susretu često postavi uslov: „Samo nemojmo dirati moju mamu. Ona nema veze s tim.“ Klimnemo glavom. I ne diramo. Samo slušamo o tome kako bira partnere, kako se boji bliskosti, kako ne može reći „ne“, kako stalno nekome nešto dokazuje. I u nekom trenutku klijent sam primijeti da mama već pola sata "sjedi" u ordinaciji i procjenjujuće sluša. Jer je

Jedna moja koleginica s ogromnim pedagoškim iskustvom jednom je tokom naše diskusije rekla: „A šta je loše u tome što ne razgovaram sa svojom kćerkom kada nešto zabrlja? To djeluje! Poslije takve ‘terapije’ ona je manja od makovog zrna!" Nažalost, tako razmišlja ogroman broj roditelja. U stvarnosti, šutnja, ignorisanje i uskraćivanje emocionalnog kontakta od strane roditelja prema djetetu u budućnosti dovode do vrlo ozbiljnih poremećaja. Mama, nemoj šutjeti! Sjećam se da je m

Izlazim iz zgrade, a susjeda sjedi na klupi i briše oči maramicom. Plače. Šta se desilo? A sve isto kao i uvijek. Sin traži da se ne miješa u njegov život, da ga ostavi na miru. Najčudnije je što takvu djecu stvaraju ljudi sa najplemenitijim namjerama. Jednom sam slučajno naišla na roditeljski forum na internetu i ostala zapanjena: mame i tate uče umjesto svoje djece, brinu za svaku ocjenu, zajedno razrađuju teme, raspravljaju. Računaju kako će četvorka u šestom razredu utica

U ovom članku razmatramo najnovija istraživanja koja su rađena u SAD-u na ovu temu, a kada završimo sa tim, u drugom dijelu članka ćete pronaći 6 mitova o osobama koje ne žele imati djecu. Na samom početku da odmah kažemo: Osobe koje su odlučile na život bez djece jednako su zadovoljni svojim životima kao i roditelji - a često i zadovoljniji. Statističi gledano, postavlja se pitanje: koliko je osoba koje nemaju djecu zato što ih ne žele? Neka ranija istraživanja, zasnovana na

Uvod: problem o kojem se sve glasnije govori ​Posljednjih godina stručnjaci širom svijeta sve češće upozoravaju na zabrinjavajući trend — sve više mladih ljudi suočava se sa problemima plodnosti. Ono što je nekada uglavnom pogađalo starije parove danas postaje realnost i za osobe u dvadesetim i ranim tridesetim godinama života. Uzroci su brojni: stres, ubrzan način života, loša ishrana, nedostatak sna, zagađenje, hormonski poremećaji, ali i sve kasnije planiranje porodice. Mn

Ovo je članak nakon kojeg ćeš shvatiti zašto si tako dugo tražila onoga koga nije bilo pored tebe. Postoje rane koje se ne vide. Nema modrica. Nema ožiljaka. Niko čak neće reći da si traumatizirana. Ali ti to nosiš u sebi — u svakom izboru, svakom muškarcu, svakoj suzi koju noću kriješ na jastuku. Ti si kćerka muškarca kojeg nije bilo. Fizički, emocionalno, psihološki. Ti si kćerka oca-duha. Ko je otac-duh? To nije uvijek muškarac koji je doslovno otišao ili napustio porodicu

U mnogim porodicama — bez obzira na kulturu, tradiciju ili stepen obrazovanja — može se uočiti određeni obrazac u načinu na koji majke odnose prema kćerkama i sinovima. Neke majke nehotice (a ponekad i svjesno) nameću kćerke u uloge koje im uskraćuju autonomiju, dok sinove razmaženo štite od posledica i odgovornosti. Ovakvi obrasci imaju duboke psihološke i socijalne posljedice, ne samo na djecu u djetinjstvu, nego i na njihovu budućnost kao odraslih ljudi. 1. Osnova problema

U mom kabinetu 45-godišnja Sara iznenada je briznula u plač na jednostavno pitanje: „Ispričajte o svom djetinjstvu“. Narednih pola sata nije mogla zaustaviti suze. „Ne razumijem šta mi je, — govorila je kroz jecaje. — Pa imala sam normalno djetinjstvo. Mama me nije tukla, hranila me, oblačila. Zašto toliko boli?“ Nevidljiva rana koja traje cijeli život Sara je odrasla u inteligentnoj porodici. Otac — inženjer, majka — profesorica književnosti. Mlađi brat — mamin miljenik, „su

Djetinjstvo mnogi odrasli vole pamtiti u „udobnoj verziji“. S mirisom pita, školskim priredbama, ljetnim raspustima i rečenicom „roditelji su dali sve od sebe“. Sve to može biti istina. Ali pored te istine često postoji i druga – mnogo manje prijatna. Postoje stvari koje dijete doživljava kao unutrašnju izdaju, i one se kasnije ne brišu samo zato što je prošlo mnogo godina. Najneugodnija misao za mnoge roditelje zvuči grubo – dijete može odrasti, početi zarađivati, zasnovati

Ljubav je složena stvar, stalno je miješamo sa nečim drugim. Nekad sa zavisnošću, nekad sa nezdravom vezanošću. Čini nam se da pokazujemo brigu i obasipamo pažnjom, a zapravo vršimo kontrolu i zanemarivanje, namećemo kompenzacijske funkcije i obaveze za zadovoljenje vlastitih, često sebičnih potreba. Zato je važno razgovarati o temi "kako razumjeti da vas roditelji nisu voljeli u djetinjstvu". Kako i zašto čitati ovaj članak Već vidimo talas negativnih reakcija ljudi koji lju