Postporođajni bijes - zašto je bitno pričati o ovome
Šest sedmica nakon porođaja bila je neispavana, iscrpljena od neprestanog fizičkog kontakta i jedva je zadržavala suze. Ali kada je njen partner još jednom zaboravio oprati bočice, u njoj se javilo nešto drugo: bijes. Ljutnja koju je osjetila bila je toliko snažna da ju je uplašila, a ubrzo nakon nje javio se i sram. Kakva majka osjeća nešto takvo?
Dok se o postporođajnoj depresiji i anksioznosti sve otvorenije govori, o jednom drugom čestom iskustvu nakon porođaja i dalje se rijetko raspravlja – postporođajnom bijesu. On pogađa mnoge novopečene roditelje, a ipak mnogi od njih kroz to prolaze sami. Razumijevanjem postporođajnog bijesa možemo smanjiti stigmatizaciju i pomoći onima koji ga doživljavaju da se osjećaju manje usamljeno i da lakše pronađu snagu da potraže podršku.
Šta je postporođajni bijes?
Postporođajni bijes podrazumijeva intenzivne i iznenadne nalete ljutnje, razdražljivosti ili frustracije koji se mogu javiti tokom sedmica i mjeseci nakon porođaja. Takva ljutnja može djelovati neprijatno i nekontrolisano, a često se pojavljuje iznenada. Reakcija je nerijetko nesrazmjerna povodu koji ju je izazvao.
Novopečene majke koje doživljavaju ovakve nalete bijesa mogu opisivati osjećaj kao da im „krv neprestano vrije“ ili kao da imaju neodoljivu potrebu da viču ili vrište. To ih često zatekne nespremne jer im se govori da bi nakon rođenja djeteta trebalo da osjećaju ljubav, radost i blaženstvo.
Postporođajni bijes čest je simptom postporođajne depresije i anksioznosti. On je također znak da se novopečena majka osjeća preopterećeno i da nema dovoljno podrške. Postporođajni bijes može se uporediti s lampicom upozorenja na kontrolnoj tabli automobila ili alarmom koji ukazuje na to da je majčin stres premašio njene mogućnosti da se s njim nosi.
Zašto se o tome ne govori?
Uprkos tome što su ovakva osjećanja česta, postporođajnom bijesu ne posvećuje se dovoljno pažnje, i to iz više razloga.
Naša kultura idealizuje početak majčinstva kao period blaženstva i povezivanja s bebom. Iako možemo prihvatiti da se novopečeni roditelji osjećaju tužno ili anksiozno, pomisao da majke mogu osjećati ljutnju i dalje je tabu tema.
Rodne norme također imaju svoju ulogu. Žene se odgajaju tako da potiskuju ljutnju i kontrolišu svoje emocije. Strah da će ih drugi proglasiti nestabilnim, opasnim ili čak „lošim majkama“ navodi mnoge žene da pate u tišini.
Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da postporođajni bijes nije prepoznat kao zasebna dijagnoza u priručniku DSM-5-TR, koji stručnjaci koriste za dijagnosticiranje stanja mentalnog zdravlja. Standardni upitnici za procjenu mentalnog zdravlja nakon porođaja često ne sadrže pitanja o ljutnji novopečene majke, zbog čega mnoge žene koje se s tim problemom bore ostaju neprimijećene.
Šta uzrokuje postporođajni bijes?
Postoji mnogo mogućih uzroka postporođajnog bijesa, uključujući:
Hormonalne promjene: Nakon porođaja dolazi do značajnog pada nivoa estrogena i progesterona, što utiče na raspoloženje novopečene majke.
Nedostatak sna: Neispavanost utiče na regulaciju emocija, smanjuje toleranciju na frustraciju i povećava osjetljivost na stres. Istraživanja su pokazala povezanost između lošeg sna majki i izraženijeg bijesa.
Mentalno opterećenje i nevidljivi rad: Stalni zahtjevi, donošenje odluka i neprimjetne, ali neprekidne obaveze povezane s roditeljstvom mogu dovesti do mentalne preopterećenosti i sagorijevanja.
Nedostatak podrške: Novopečene majke koje doživljavaju postporođajni bijes često navode da nemaju dovoljno podrške. Ona može imati različite oblike, uključujući praktičnu pomoć u kućnim poslovima i brizi o djetetu, emocionalnu podršku kroz empatiju i razumijevanje te osjećaj povezanosti s partnerom, porodicom ili širom zajednicom.
Nesklad između očekivanja i stvarnosti: Kada se stvarnost majčinstva, uključujući iscrpljenost, poteškoće s hranjenjem bebe i neprestane zahtjeve, znatno razlikuje od onoga što je žena očekivala, mogu se javiti razočaranje i ljutnja.
Lična i porodična historija problema s mentalnim zdravljem: Ranija stanja poput depresije, anksioznosti ili bipolarnog poremećaja povećavaju rizik od poteškoća s mentalnim zdravljem tokom trudnoće i nakon porođaja.
Kako se nositi s postporođajnim bijesom i potražiti pomoć
Ako doživljavate postporođajni bijes, niste sami i s vama nije ništa „pogrešno“. Postoji nekoliko načina na koje možete sebi pomoći:
Razgovarajte sa zdravstvenim radnikom: Podijelite svoja osjećanja s ginekologom, babicom, ljekarom porodične medicine ili pedijatrom. Jasno opišite simptome koje doživljavate jer ih standardni upitnici možda neće prepoznati. Postporođajni bijes može biti simptom postporođajne depresije ili anksioznosti, a oba stanja dobro reaguju na liječenje.
Razmotrite psihoterapiju: Psihoterapija vam može pružiti alate za lakše suočavanje s frustracijom, razdražljivošću i ljutnjom. Veoma je korisno pronaći terapeuta kojem vjerujete i koji vam može pružiti siguran prostor bez osuđivanja.
Dajte prednost snu i odmoru: S obzirom na povezanost između nedostatka sna i bijesa, dovoljno odmora je veoma važno. Prihvatite pomoć kada vam se ponudi i koristite tehnike opuštanja, poput svjesne usmjerenosti na sadašnji trenutak, kako biste se umirili prije spavanja. Razmotrite načine organizovanja sna koji odgovaraju vašoj porodičnoj situaciji.
Vježbajte samoregulaciju: Naučite prepoznati rane znakove ljutnje i koristite tehnike uzemljenja, poput dubokog disanja, usmjeravanja pažnje na čulne doživljaje ili kratkog udaljavanja iz stresne situacije. Pronalaženje zdravih načina za fizičko oslobađanje napetosti, poput vježbanja, također može donijeti olakšanje.
Preraspodijelite obaveze: Odredite konkretne zadatke koje drugi mogu preuzeti i jasno recite kakva vam je pomoć potrebna. Postavljanje jasnih granica i usklađivanje očekivanja važne su preventivne mjere.
Povežite se s drugima: Grupe podrške, bilo na internetu ili uživo, pružaju prostor bez osuđivanja u kojem možete podijeliti svoje poteškoće, osjetiti da vas drugi razumiju i smanjiti osjećaj izolovanosti. Organizacije poput Postpartum Support International (PSI) organizuju brojne besplatne grupe za podršku putem interneta, uključujući i one posebno namijenjene osobama koje doživljavaju postporođajni bijes.
Niste sami
Ako doživljavate postporođajni bijes, niste sami, niste loš roditelj i zaslužujete podršku. Ova osjećanja ne određuju ko ste niti kakav je vaš odnos s djetetom.
Uz odgovarajuću podršku, saosjećanje prema sebi i liječenje, postporođajni bijes može se ublažiti. Kada otvoreno govorimo o ovoj temi, stvaramo prostor za iskreniji razgovor o složenoj stvarnosti roditeljstva.
Majčinski bijes nije karakterna mana. On je znak da nešto zahtijeva pažnju. Često ukazuje na psihičku i fizičku preopterećenost te nedostatak podrške. Vaša ljutnja ne čini vas čudovištem. Ona vas čini ljudskim bićem, a njeno priznavanje prvi je korak ka oporavku.
REFERENCE:
Ou, C. H. K., Sedov, I., Sanguino, H., Holtzman, S., & Tomfohr-Madsen, L. (2022). Trajectories and correlates of anger during the perinatal period. Journal of Obstetric, Gynecologic & Neonatal Nursing, 51(6), 599–611. https://doi.org/10.1016/j.jogn.2022.07.010
Ou, C. H. K., Hall, W. A., Rodney, P., & Stremler, R. (2022). Seeing red: A grounded theory study of women’s anger after childbirth. Qualitative Health Research, 32(12), 1780–1794. https://doi.org/10.1177/10497323221120173
Ou, C. H. K., Hall, W. A., Rodney, P., & Stremler, R. (2022). Correlates of Canadian mothers’ anger during the postpartum period: A cross-sectional survey. BMC Pregnancy and Childbirth, 22, 163. https://doi.org/10.1186/s12884-022-04479-4
Postpartum Support International. (n.d.). Specialized support resources: Anger, rage, and irritability. https://postpartum.net/get-help/specialized-support-resources/
Postpartum Support International (PSI)
The American Physiological Society. (2024). The neurobiology of parenting and infant-evoked aggression. Physiological Reviews. https://doi.org/10.1152/physrev.00036.2023
American Physiological Society
