Postporođajni gubitak identiteta: kako se nositi sa ovim stanjem

Kada razmišljate o svim emocijama koje možete osjećati kao novopečena majka, vjerovatno vam na um padaju radost, povezivanje s bebom, uzbuđenje, pa čak i iscrpljenost. Ali šta je s tugom? Ili s osjećajem da ste sami sebi postali stranac?

Postati majka mnogo je više od promjene životne uloge – to je duboka i često neočekivana promjena načina na koji doživljavate sebe. Jednog trenutka živite kao i obično, a već sljedećeg sve djeluje drugačije. Vaši prioriteti, svakodnevne navike, pa čak i osjećaj vlastitog identiteta postaju vam nepoznati, kao da se prvi put susrećete s novom verzijom sebe.

Promjene često donose tugu, koja može uticati i na vaše mentalno zdravlje. Budući da su poteškoće s mentalnim zdravljem majki najčešća komplikacija porođaja, razgovarajmo o temi o kojoj se rijetko govori – gubitku osjećaja vlastitog identiteta nakon porođaja i tuzi koja ga prati.

Izgubila sam osobu koja sam nekada bila

Prenosimo vam iskustvo jedne žene:

"Nakon porođaja nisam bila spremna za talas tuge koji me je preplavio i ostao sa mnom mjesecima. To nije bila tuga zbog gubitka u uobičajenom smislu te riječi. Moja beba bila je zdrava i dobro je napredovala. Pa ipak, osjećala sam se kao da oplakujem nekoga – sebe. Osobu kakva sam oduvijek bila.

Pogledala bih se u ogledalo i ne bih prepoznala ženu koja me je gledala s druge strane. Ne samo da više nisam bila sigurna ko sam nego sam osjećala i da se nikada više neću osjećati kao nekadašnja ja. A s tim gubitkom sebe došli su tuga i sram. Zašto su druge novopečene majke blistale od sreće, dok sam se ja osjećala kao prazna ljuštura ljudskog bića? Sama sam izabrala ovaj put – željela sam postati majka – pa zašto sam se onda osjećala toliko izgubljeno?"

Tuga zbog gubitka vlastitog identiteta nakon porođaja je normalna

Iako se o tome rijetko govori, tuga zbog gubitka osjećaja vlastitog identiteta nakon porođaja izuzetno je česta pojava. Istraživanje iz 2023. godine pokazalo je da je gotovo dvije trećine novopečenih majki, odnosno 62 posto njih, imalo osjećaj da je nakon što su postale majke izgubilo dio svog identiteta.

Ipak, mnoge majke oklijevaju da govore o tome jer se plaše osude ili osjećaja krivice. Ali istina je sljedeća: možete voljeti svoju bebu, a istovremeno tugovati za dijelovima sebe kakvi ste bili prije njenog rođenja. Ta osjećanja mogu postojati istovremeno.

Za čim možete tugovati

Tuga zbog promjene vlastitog života nakon dolaska bebe može se ispoljiti na mnogo načina. Možda osjećate da ste izgubili neke od sljedećih stvari:

- Privatnost: Gubitak privatnosti znači da su tuširanje bez prekidanja i odlazak u toalet bez žurbe postali rijetka privilegija.

- Mir i tišinu: Nekadašnja tišina u vašem prostoru zamijenjena je stalnom bukom i neprekidnim obavezama.

- Profesionalni identitet: Vaši poslovni ciljevi i ambicije mogu se promijeniti dok pokušavate uskladiti posao i privatni život.

- Spontanost: Mogućnost da budete fleksibilni, bilo da je riječ o večeri s prijateljima dogovorenoj u posljednjem trenutku ili vikend-putovanju, sada zavisi od rasporeda hranjenja i spavanja bebe.

- Intimnost: Emocionalna i fizička bliskost s partnerom mogu se promijeniti jer iscrpljenost i nove odgovornosti postaju prioritet.

- Vrijeme i samostalnost: Kontrola nad vlastitim vremenom i odlukama sada zahtijeva dogovaranje, planiranje i pažljivo organizovanje svakodnevice.

- Društveni život: Mogućnost da se slobodno družite s prijateljima može se smanjiti jer se odnosi mijenjaju, a prioriteti postaju drugačiji.

- Predvidljivost: Udobnost strukturiranog i poznatog života zamijenjena je neprestano promjenjivim zahtjevima majčinstva.

- Očekivanja od majčinstva: San o tome da budete „savršena majka“ često se rasprši pred stvarnošću u kojoj savršenstvo ne postoji.

Ništa od ovoga ne znači da ne volite biti majka. To jednostavno znači da je dolazak djeteta duboka lična preobrazba, a svaka preobrazba podrazumijeva odricanje od nečega, ponekad i od nekadašnjih verzija sebe.

Zašto tuga zbog gubitka identiteta nakon porođaja može doprinijeti depresiji i anksioznosti

Mnoge majke zateknu sebe kako razmišljaju: „Nikada više neću imati svoj stari život. Nikada se više neću osjećati kao nekada.“

Takve misli mogu se postepeno pojačavati i dovesti do ozbiljnijih poteškoća s mentalnim zdravljem. Budući da se novopečenim majkama često govori da samo treba da „uživaju u trenutku“, mnoge pate u tišini i osjećaju krivicu zato što im je teško.

Tuga zbog gubitka identiteta nakon porođaja i postporođajna depresija mogu imati slične simptome: tugu, povlačenje od drugih ljudi, emocionalnu otupjelost i osjećaj beznađa. Mozak tugu obrađuje kao gubitak, što pokreće emocionalni odgovor na stres i čini novopečene majke podložnijim poremećajima raspoloženja i anksioznim poremećajima nakon porođaja.

Zapravo, jedna od pet majki doživjeće postporođajnu depresiju, a promjena identiteta koja prati ulazak u majčinstvo jedan je od ključnih faktora koji mogu doprinijeti njenom razvoju.

Kako se nositi s tugom zbog gubitka identiteta nakon porođaja

1. Imenujte svoja osjećanja kako biste lakše upravljali njima. Prihvatite ono što osjećate.

Tuga je normalna reakcija na promjenu. Zapisivanje onoga što vam nedostaje iz života prije dolaska bebe može vam pomoći da na zdrav način obradite svoje emocije. Razmišljanje o razlici između očekivanja koja ste imali i stvarnosti majčinstva može vam pomoći da svoje iskustvo sagledate s više razumijevanja i blagosti prema sebi.

2. Umjesto o „gubitku“, razmišljajte o „promjeni“.

Umjesto da se usredsredite na ono što više nemate, pokušajte razmotriti šta je novo u vašem životu. Vaš identitet ne nestaje – on se razvija. Ako ste ranije voljeli putovanja, razmislite o tome kako i dalje možete unijeti avanturu u svoj život, čak i kroz male stvari.

3. Stvorite novu verziju sebe.

Vi niste samo „mama“. Sačuvajte one dijelove sebe koji vam donose radost, bilo da je riječ o hobiju, brizi o sebi ili ponovnom povezivanju sa starim prijateljima. Čak i kratki trenuci u kojima ponovo pronalazite sebe mogu pomoći da premostite jaz između osobe kakva ste bili i osobe u koju se razvijate.

4. Potražite povezanost s drugima i podršku.

Razgovor s drugim majkama koje razumiju kroz šta prolazite može vam olakšati suočavanje s tugom. Zajednice na internetu i grupe podrške koje vode terapeuti, poput onih koje organizuje organizacija Postpartum Support International, mogu iz temelja promijeniti vaše iskustvo. Ako tuga prerasta u depresiju, stručna pomoć može vam biti od velike koristi.

5. Prihvatite mogućnost da dvije istine postoje istovremeno.

Možete biti duboko zahvalni što ste postali majka, a istovremeno osjećati nedostajanje slobode koju ste imali u starom životu. Kada naučite prihvatiti da oba osjećanja mogu postojati istovremeno, lakše ćete se osloboditi krivice i prestati osuđivati sebe.

I dalje ste vi – samo u novoj verziji

Majčinstvo vas mijenja, ali vas ne briše. Ako se osjećate izgubljeno, znajte da niste sami. Priznavanjem vlastite tuge, preispitivanjem očekivanja i malim koracima kojima se ponovo povezujete sa sobom možete nastaviti dalje, a da pritom ne izgubite sebe.

I ne morate kroz sve to prolaziti sami. Postoje resursi, terapeuti i zajednice spremni da vam pruže podršku.

REFERENCE:

1. Rubin, R. (1984). Maternal Identity and the Maternal Experience. Springer Publishing Company.

2. Mercer, R. T. (2004). Becoming a Mother Versus Maternal Role Attainment. Journal of Nursing Scholarship, 36(3), 226–232. https://doi.org/10.1111/j.1547-5069.2004.04042.x

3. Stern, D. N. (1995). The Motherhood Constellation: A Unified View of Parent-Infant Psychotherapy. Basic Books.

4. Slade, A., Cohen, L. J., Sadler, L. S., & Miller, M. (2009). The Psychology and Psychopathology of Pregnancy: Reorganization and Transformation. In C. H. Zeanah (Ed.), Handbook of Infant Mental Health (3rd ed.). Guilford Press.

5. Laney, E. K., Hall, M. E. L., Anderson, T. L., & Willingham, M. M. (2015). Becoming a Mother: The Influence of Motherhood on Women's Identity Development. Identity, 15(2), 126–145. https://doi.org/10.1080/15283488.2015.1023440

6. Nicolson, P. (1998). Post-Natal Depression: Psychology, Science and the Transition to Motherhood. Routledge.

7. Mauthner, N. S. (1999). “Feeling Low and Feeling Really Bad”: Psychotherapy and the Experience of Postnatal Depression. Free Association Books.

8. Darwin, Z., Galdas, P., Hinchliff, S., Littlewood, E., McMillan, D., McGowan, L., & Gilbody, S. (2017). Fathers' Views and Experiences of Their Own Mental Health During Pregnancy and the First Postnatal Year: A Qualitative Interview Study of Men Participating in the UK Born and Bred in Yorkshire (BaBY) Cohort. BMC Pregnancy and Childbirth, 17, 45. https://doi.org/10.1186/s12884-017-1229-4

9. Meleis, A. I., Sawyer, L. M., Im, E.-O., Messias, D. K. H., & Schumacher, K. (2000). Experiencing Transitions: An Emerging Middle-Range Theory. Advances in Nursing Science, 23(1), 12–28. https://doi.org/10.1097/00012272-200009000-00006

10. Ayers, S., & Shakespeare, J. (2015). Should Perinatal Mental Health Be Everyone’s Business? Primary Health Care Research & Development, 16(4), 323–325. https://doi.org/10.1017/S1463423615000124

11. Blom, C., & Sen, S. (2026). Reframing Maternal Distress: A Sociocultural Model of Identity Formation in Matrescence. Affilia. https://doi.org/10.1177/08861099261486395