Prelazak u majčinstvo: postporođajna depresija i anksioznost

Prelazak u majčinstvo, koji se odvija tokom trudnoće i postporođajnog perioda, praćen je brojnim hormonalnim promjenama, kao i promjenama u veličini i plastičnosti mozga. Ove promjene su izuzetne jer majci olakšavaju da se uskladi s potrebama svoje bebe i brine o njoj, ali je istovremeno mogu učiniti podložnijom određenim psihološkim poteškoćama.

Naravno, gotovo sve majke neposredno nakon porođaja prolaze kroz početni period tokom kojeg se osjećaju preplavljeno svim novim iskustvima. U određenoj mjeri mogu osjećati i tjeskobu, tugu ili razdražljivost. Mogu zaplakati kada to najmanje očekuju ili planuti na druge, iako im to nije namjera. Sve je to potpuno normalno i često se naziva postporođajnom tugom ili „baby bluesom“.

Ove promjene raspoloženja mogu se pripisati ogromnoj promjeni u životu novopečene majke, kao i naglom smanjenju lučenja određenih hormona trudnoće, poput progesterona, estradiola i kortizola (Suryawanshi, O., 2022).

Podrška ljudi iz neposrednog okruženja nove majke — partnera, prijatelja i porodice — od presudnog je značaja u ovom periodu. Ona joj pomaže da se prilagodi svojoj novoj ulozi majke, ali i da se fizički oporavi od porođaja, koji predstavlja izuzetno zahtjevno iskustvo.

Međutim, nova majka može doživjeti i niz drugih psiholoških stanja koja daleko nadilaze uobičajenu postporođajnu tugu i dodatno joj otežavaju svakodnevni život. Najčešće među njima je postporođajna depresija.

Oko 11 do 20 posto novih majki doživljava blaži oblik depresije. Ona se može ispoljiti kroz osjećaj tuge, nedostatak energije ili česte promjene raspoloženja. Ipak, neke majke osjećaju još izraženiju depresivnost. Približno 7 do 14 posto njih razvije tešku depresiju, čiji simptomi uključuju dugotrajno loše raspoloženje, nedostatak energije, umor, poteškoće s koncentracijom, gubitak interesovanja za aktivnosti u kojima su ranije uživale, teškoće u uspostavljanju emocionalne povezanosti s bebom, povlačenje od porodice i prijatelja, promjene apetita, razdražljivost i ljutnju.

Posebno je važno naglasiti da ovaj oblik depresije uključuje i snažan osjećaj srama i krivice, među kojima je i uvjerenje da majka nije dovoljno dobra u svojoj ulozi.

Postporođajna anksioznost još je jedna česta poteškoća s kojom se suočavaju novopečene majke. Nakon porođaja mnoge žene osjećaju izraženu tjeskobu. Mogu biti nervozne, zabrinute, razdražljive ili ljutite, a mogu razviti i simptome opsesivne ili kompulzivne prirode, pa čak i doživjeti napade panike.

Za ove majke svakodnevni život može biti veoma težak, iz trenutka u trenutak. Mogu neprestano brinuti o dobrobiti svoje bebe i opsesivno razmišljati o tome šta je ispravno učiniti za nju ili se pretjerano opterećivati pitanjima čistoće i higijene, bilo kada je riječ o njima samima, drugim članovima porodice ili bebi.

Mogu se pitati da li je kuća dovoljno čista da bi se spriječile bolesti kod bebe, da li je krevetić dovoljno siguran, da li drugi ljudi pravilno postupaju s bebom, kao i brinuti o velikom broju drugih stvari.

Ova zabrinutost ponekad može prerasti u paniku, stanje toliko bolno da postaje nepodnošljivo.

Manji broj majki doživljava postporođajni posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Kod žena koje su prošle kroz traumatičan porođaj, tokom kojeg je porođaj dugo trajao, život majke ili bebe bio ugrožen ili su bile potrebne opsežne medicinske intervencije, često se javlja posttraumatska reakcija. Ona može uključivati tjeskobu, paniku, nesanicu, izraženu zabrinutost i uznemirenost te noćne more – simptome karakteristične za PTSP.

Manji broj novopečenih majki može razviti postporođajnu psihozu, koju prate izrazit nemir, uznemirenost, nesanica, zbunjenost ili čak euforija. Njihovo ponašanje može djelovati nerazumno, a mogu razviti neobične ideje ili sumanuta uvjerenja, uključujući uvjerenje da je njihova beba opsjednuta ili zla. Mogu postati paranoične, doživljavati halucinacije i ponašati se na neuobičajene načine.

Članovi porodice, pa čak i same majke, mogu pokušati zanemariti ove simptome nadajući se da će sve biti u redu. Međutim, svim ovim majkama potrebni su dodatna podrška, razumijevanje i stručna pomoć. Simptomi postporođajne depresije, anksioznosti, psihoze i PTSP-a ne smiju se pripisivati uobičajenoj postporođajnoj tuzi.

Majkama koje se suočavaju s ovim poteškoćama potrebna je hitna pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, po mogućnosti psihoterapeuta i psihijatra. Psihoterapeut može pružiti podršku i pomoći majci da razumije svoja iskustva, dok psihijatar može procijeniti potrebu za lijekovima ili hospitalizacijom.

Ovi ozbiljni problemi mentalnog zdravlja utiču na dobrobit majke, njen odnos s bebom i dobrobit samog djeteta.

Ove poteškoće mogu se javiti kod bilo koje majke, ali veći rizik postoji kod žena koje nemaju dovoljnu socijalnu podršku, koje su nedavno doživjele veoma stresne događaje, žive u nasilnim ili izrazito teškim partnerskim odnosima, ranije su imale anksioznost ili depresiju ili imaju porodičnu historiju ovih stanja.

Znamo da ove poteškoće nastaju pod uticajem različitih faktora, ali napredak u neurobiološkim istraživanjima pruža sve značajnije uvide u njihovo porijeklo. Istraživanja na životinjskim modelima i snimanja mozga kod ljudi počinju otkrivati nepravilnosti u strukturi, funkcionisanju i povezanosti moždanih regija odgovornih za teoriju uma, samoregulaciju i emocije kod majki koje se suočavaju s ovim problemima (Barba-Müller i saradnici, 2019).

Naučni napredak pruža nadu u ranije prepoznavanje ovih poteškoća i kvalitetnije liječenje. Ipak, već sada možemo pružiti pomoć novopečenim majkama koje se suočavaju s psihološkim izazovima.

Ako doživljavate neku od ovih poteškoća i osjećate da o tome ne možete razgovarati s partnerom, prijateljima ili porodicom, obratite se svom ginekologu. Nazovite ga i zatražite pomoć. Ako vam je lakše, prilikom prve posjete pedijatru s bebom možete o svojim osjećajima razgovarati s medicinskom sestrom ili pedijatrom.

Nemojte oklijevati da potražite podršku koja vam je potrebna. Ona može pomoći ne samo vama već i vašoj bebi i vašem međusobnom odnosu.

REFERENCE:

1. Barba-Müller, et al (2019). Brain plasticity in pregnancy and the postpartum period: links to maternal caregiving and mental health. Arch Womens Ment Health. 2019; 22(2): 289–299. Published online 2018 Jul 14. doi: 10.1007/s00737-018-0889-z

2. Suryawanshi, O., and Pajai, S. (2022). A comprehensive review on postpartum depression. Cureus. 2022 Dec; 14(12): e32745. Published online 2022 Dec 20. doi: 10.7759/cureus.32745