"Drugi mozak": kako crijeva mogu uzrokovati anksioznost i depresiju? Objašnjava psihijatar

1. Sinteza serotonina, dopamina i drugih neurotransmitera
„Zašto sam anksiozan bez razloga?“, „Osjećam se tako umorno i potišteno…“. Navikli smo misliti da su promjene raspoloženja prvenstveno povezane s radom centralnog nervnog sistema i mozga.
Međutim, u našem tijelu postoji još jedan „skriveni igrač“ koji može direktno uticati na mentalno stanje — crijeva. Ljekar, psihijatar i psihoterapeut Vasilij Šurov objašnjava kako su crijeva povezana s nervnim sistemom i kako mogu uticati na naše raspoloženje.
Poseban nervni sistem — u crijevima
Znamo da se naš nervni sistem dijeli na dvije osnovne podsisteme. Prije svega, to je centralni nervni sistem (mozak i kičmena moždina) — naš glavni regulator unutrašnjih procesa, kao i centar emocija, samosvijesti i kognitivnih funkcija. Tu je i periferni nervni sistem — on se nalazi izvan mozga i kičmene moždine, obuhvata cijelo tijelo i pomaže mozgu da reguliše rad unutrašnjih organa.
Ali postoji još jedan nervni sistem — enterički. On reguliše rad organa probavnog sistema i ima dvosmjernu vezu s mozgom putem vagusnog (lutajućeg) živca, koji prolazi od mozga kroz srce i respiratorne organe do trbušne šupljine.
Iako se enterički nervni sistem smatra specijalizovanim dijelom perifernog nervnog sistema, on je autonoman i relativno nezavisan.
Enterički nervni sistem može nastaviti svoj rad čak i ako se iz nekog razloga prekine njegova veza s mozgom (za razliku od kičmene moždine, koja ne može raditi autonomno).
Njegov opseg funkcija je veoma širok — obavlja više važnih zadataka:
reguliše peristaltiku crijeva (motoriku i rad glatkih mišića);
kontroliše lučenje probavnih enzima;
reguliše ravnotežu vode i elektrolita;
utiče na sastav i aktivnost crijevne mikrobiote;
učestvuje u regulaciji lokalne cirkulacije krvi u zidovima crijeva;
utiče na imunološku zaštitu u probavnom traktu.
Iako je po složenosti manji od mozga, enterički nervni sistem je i dalje veoma kompleksan. Sadrži do 600 miliona nervnih ćelija (neurona) različitih tipova: senzorne, motorne i interneurone.
Ova složena struktura omogućava mu da efikasno upravlja radom probavnog sistema. Međutim, ima i posebne funkcije koje ga direktno povezuju s našim mentalnim zdravljem.
Kako crijeva utiču na mentalno zdravlje?
Enterički nervni sistem ima nekoliko mehanizama putem kojih može uticati na raspoloženje i psihičko stanje.
1. Sinteza serotonina, dopamina i drugih neurotransmitera
Neurotransmiteri su supstance koje prenose električne i hemijske impulse između nervnih ćelija. Oni regulišu rad centralnog nervnog sistema i direktno utiču na mentalno zdravlje.
Mnogi misle da se neurotransmiteri proizvode samo u mozgu i endokrinim žlijezdama (na primjer, nadbubrežnim žlijezdama).
Međutim, jedna od najvažnijih „fabrika“ neurotransmitera u našem tijelu su crijeva i njihova mikrobiota.
U enteričkom nervnom sistemu sintetizuju se ključni neurotransmiteri koji utiču na naše mentalno stanje:
Serotonin. Poznat kao „hormon sreće“. Odgovoran je za otpornost na stres, reguliše raspoloženje, smanjuje bol i olakšava kretanje. Više od 90% serotonina u organizmu proizvodi se upravo u crijevima.
Dopamin. Poznat kao „hormon zadovoljstva“. Jedan je od ključnih aktivirajućih neurotransmitera — učestvuje u motivaciji i učenju, poboljšava kognitivne funkcije (razmišljanje, pamćenje, koncentraciju) i olakšava kretanje.
GABA (gama-aminomaslačna kiselina). Glavni inhibitorni neurotransmiter nervnog sistema — smanjuje njegovu aktivnost.
Noradrenalin. Jedan od „hormona stresa“. Povećava aktivnost nervnog sistema, utiče na centre sna, povećava fizičku aktivnost i smanjuje osjetljivost na bol, ali i podiže krvni pritisak i sužava krvne sudove.
Kada je narušena ravnoteža crijevne mikrobiote, proizvodnja ovih važnih neurotransmitera (posebno serotonina i dopamina) može biti poremećena, što može dovesti do razvoja mentalnih poremećaja.
Godine 2022. naučnici su otkrili da se crijevni mikrobiom kod osoba s depresijom značajno razlikuje od onog kod zdravih osoba. Godine 2023. druga istraživanja su potvrdila sličnu povezanost kod generalizovanog anksioznog poremećaja. Takođe je iste godine utvrđena veza između poremećaja mikrobioma i bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
2. Upalni procesi u mozgu
Još jedan važan faktor odnosi se na imunološki sistem.
Crijeva su u stalnoj interakciji s imunitetom, jer nas štiti od patogenih mikroorganizama koji ulaze hranom. Zbog toga u crijevima mogu nastati upalni procesi koje pokreću proinflamatorni citokini — molekuli koji uništavaju patogene i oštećene ćelije.
Iako imaju zaštitnu ulogu, citokini mogu postati problem. Ako je crijevna sluznica oštećena, oni mogu ući u krvotok, proći krvno-moždanu barijeru i dospjeti u mozak.
Tamo mogu izazvati autoimunu reakciju u kojoj imuni sistem napada zdrave ćelije. To dovodi do upale u mozgu i poremećaja ravnoteže neurotransmitera.
Posljedica su promjene raspoloženja, razvoj anksioznih poremećaja i depresije, kao i slabljenje kognitivnih funkcija — pamćenja, koncentracije i razmišljanja.
3. Vagusni živac i anksioznost
Crijeva mogu direktno slati signale mozgu putem vagusnog živca.
Ovo je opet povezano s mikrobiotom. Neke bakterije mogu direktno komunicirati s nervnim ćelijama u crijevima i stimulisati aktivnost vagusnog živca. Takođe, metabolički proizvodi bakterija mogu uticati na aktivnost neurona i prenos signala.
Na taj način mikrobiom može aktivirati dijelove limbičkog sistema koji su odgovorni za emocije i raspoloženje, posebno amigdalu — centar za procjenu prijetnji koji stvara osjećaje straha i anksioznosti.
Zbog toga crijevni mikrobiom može biti skriveni uzrok „neobjašnjive“ anksioznosti.
Kako uticati na raspoloženje kroz crijeva? Korisni savjeti
Srećom, veza između crijeva i mozga djeluje u oba smjera. Poremećaji u crijevima mogu pogoršati mentalno zdravlje, ali poboljšanje rada probavnog sistema može pozitivno uticati na psihičko stanje.
Evo nekoliko načina kako poboljšati zdravlje crijeva:
Raznovrsna ishrana. Mikroorganizmi u crijevima trebaju različite nutrijente, zato je važno jesti raznovrsno — različite žitarice, povrće, voće, meso i ribu.
Prebiotici. To su neprobavljive komponente hrane (najčešće vlakna) koje hrane korisne bakterije. Nalaze se u namirnicama poput luka, bijelog luka, banana, šparoga, zobi i mahunarki.
Probiotici. Živi mikroorganizmi koji pomažu održavanju zdrave mikrobiote. Nalaze se u fermentisanoj hrani poput kefira, jogurta, kiselog kupusa i kimčija.
Manje šećera. Šećer podstiče rast štetnih mikroorganizama, narušava ravnotežu mikrobioma i može izazvati nadutost.
Pravilno liječenje. Antibiotike treba uzimati isključivo uz preporuku ljekara, jer njihova nekontrolisana upotreba uništava korisne bakterije i može dovesti do otpornosti na lijekove.
Da li ste primijetili vezu između stanja crijeva i raspoloženja? Podijelite svoje iskustvo u komentarima.
(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut)
©Copyright



Comments