Zašto se osjećate usamljeno čak i pored ljudi koje volite

​Godinama mi je trebalo da shvatim jednu ideju — usamljenost ne dolazi od broja ljudi oko nas, nego od toga da li nas drugi zaista vide, čuju i razumiju naše unutrašnje iskustvo.

Prije mnogo vremena, jedan prijatelj mi je pokazao svoju kolekciju slika. Zapitala sam se zašto su sve u sivim i crnim tonovima. Pokazao mi je jednu omiljenu sliku — drveće, jezero i magla, sve u tamnim bojama. U to vrijeme nisam znala da će mi taj razgovor kasnije pomoći da razumijem zašto proslave i okupljanja ponekad djeluju prazno kada si orijentisan ka unutrašnjem svijetu.

Pitala sam za njegovo mišljenje o slici. Rekla sam da bi slika možda bila ljepša sa više boja, ali da mi sada izgleda depresivno. Odgovorio je da svijetle boje nisu sve — tamni i sivi tonovi mogu dati slici veću dubinu i snagu, i pokazati sirovu priču koja je snažnija od površnih boja.

Izgledalo mi je nerazumljivo. Čak sam slikala tu sliku kako bih je bolje proučila kasnije — ali trebalo mi je mnogo vremena da počnem da vidim ljepotu u magli, jezeru i tamnom drveću.

Razmisli o tome ovako: na slici su boje poput ljudi u tvom životu. One dodaju bogatstvo, ali ne čine da slika oživi. Slika oživi kada neko vidi dubinu ispod površine. Gužve, proslave i društvo mogu biti svijetli i živahni poput boja na platnu. Ali za neke ljude te boje pokrivaju nešto sirovo i nemirno, dio identiteta koji nije vidljiv onima koji gledaju samo površno.

Mnogi ljudi doživljavaju povezanost kroz vanjske podražaje — društvene aktivnosti, razgovore i rutinu koja donosi osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Drugi se oslanjaju na unutrašnju refleksiju, tišinu i duboku emocionalnu rezonancu da bi se osjećali povezano i potpuno. Razumijevanje ovih različitih načina povezivanja pomaže objasniti zašto se neki ljudi osjećaju usamljeno čak i u društvu drugih.

Usamljenost nije isto što i samoća

Možemo biti fizički okruženi drugima, ali se osjećati usamljeno ako nismo istinski povezani. Isti prijatelj mi je takođe ispričao da se ponekad osjeća usamljeno čak i kada je sa voljenom osobom. To mi je tada bilo zbunjujuće, sve dok mi nije objasnio ovako: možeš stajati ispred slike, ali je ne vidjeti.

Usamljenost nije samo stanje u kojem nema ljudi oko nas — ona se javlja kada emocionalne potrebe nisu ispunjene, čak i u prisustvu drugih. Samo osjećanje ljubavi ne rješava ovaj nesklad; važno je da budemo svjesni i razumijemo taj nesklad.

Ljudi koji su orijentisani prema vanjskoj stimulaciji mogu se osjećati povezano samo zato što su u društvu, dok oni koji su orijentisani ka unutra mogu osjećati prazninu ako im se ne pruži suptilna pažnja i istinska prisutnost. Povezanost nije samo fizička bliskost — radi se o osjećaju da si dio unutrašnjeg svijeta druge osobe.

Kada partneri imaju različite načine povezivanja, jedan može biti angažovan i energičan, dok se drugi osjeća prazno, čak i u istoj prostoriji. Ovakav nesklad ne mora biti potpuna nekompatibilnost — može postojati harmoničan odnos kada oba partnera razumiju i poštuju razlike u svojim potrebama za povezivanjem.

Kako se nositi sa neskladom

Dobra vijest je da se ovakvim neskladom može upravljati.

Prvo se suoči sa sobom i razjasni šta te istinski ispunjava.

Pokušaj da vidiš drugu osobu takvu kakva jeste — njihove potrebe su stvarne, čak i ako su različite od tvojih.

Komuniciraj otvoreno — nemoj pretpostavljati da druga osoba zna kako se osjećaš.

To može biti neuredno i izazovno, ali je tvoj život — i ti odlučuješ hoćeš li živjeti u neskladu ili biti iskren prema sebi i drugima.

Kako primjećuješ šta te hrani, raniji načini povezivanja koji su nekad zadovoljavali mogu prestati da zadovoljavaju. Vrijedi eksperimentisati s načinima koji danas rade za tebe i poštovati razlike bez osude.

Šta se događa kada se promijeniš

Ponekad ono što je nekada bilo uzbudljivo i ispunjavajuće — poput proslava, praznika ili društvenih događaja — može početi da izgleda prazno ili nevažno. To ne znači da je nešto pogrešno s tobom — nego da se tvoj osjećaj sebe razvija i mijenja.

Isto se događa s ljudima u tvom životu: ako ne osjećaš da te vide i razumiju, ako ti ne pružaju dublju povezanost, možeš početi gubiti interes. To ne znači da su ti ljudi loši — možda tvoje potrebe i identitet više ne odgovaraju onome što ti je prije pružalo zadovoljstvo.

Zapitaj se:

Da li tražiš ljude da se osjećaš živim ili da izbjegneš sebe?

Da li tvoje veze donose mir ili samo distrakciju?

Možda ti sada život ne izgleda šarenoliko — ali to je zato što još ne vidiš cijelu sliku. Ono što danas djeluje tamno ili tužno može kasnije biti smisleno i lijepo, ali to zahtijeva strpljenje i unutrašnju zrelost da se to shvati.

Ono što sada izgleda ružno, sirovo ili teško možda je upravo dio tvog jedinstvenog izraza svijetu — i jednog dana ćeš to vidjeti, i moći ćeš pokazati svoje prave boje bez isprike.​

​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut)

©Copyright