Psihosomatika: šta treba da učinim da bol nestane?

Jasno je da se u slučaju preloma kostiju treba obratiti ljekarima – hirurgu ili traumatologu. A osnovni uzrok psihosomatskih simptoma su psihološki procesi u životu čovjeka. Tu psiholog ima mnogo prostora za rad.

Meni, kao psihoterapeutu, ljudi se često obraćaju za pomoć zbog lošeg zdravstvenog stanja, bolova u tijelu, neprijatnih emocionalnih doživljaja i drugih simptoma. U većini slučajeva uspijevam prilično brzo pomoći osobi da se oslobodi boli, nelagode, neprijatnih simptoma i drugih psihosomatskih manifestacija.

Ali krenimo redom.

Cjelovit (holistički) pristup dijagnostici i liječenju

Dijagnostika psihosomatskih manifestacija zahtijeva sveobuhvatan pristup. Ljekari rade svoj dio posla. Psiholozi svoj. Oni nisu konkurenti, već saveznici. Njihovi napori se međusobno dopunjuju. Potrebno je posmatrati ne samo fizičke simptome pacijenta, nego i njegovo emocionalno stanje, lične osobine, životne okolnosti i društveno okruženje. Potcjenjivanje spoljašnjih faktora otežava liječenje. I obrnuto. U mojoj praksi ima mnogo primjera kada je za ozdravljenje čovjek morao dati otkaz na poslu koji ne voli, razvesti se od supružnika kojeg ne voli ili potpuno promijeniti svoj život.

Stres kao okidač psihosomatike

Glavni uzrok koji pokreće većinu neprijatnih psihosomatskih manifestacija i simptoma jeste stres. Stres, posebno hronični, iscrpljuje resurse organizma, slabi imunitet, pogoršava prirodne procese u tijelu (na primjer otežava tok upalnih procesa), izaziva migrene i kardiovaskularne bolesti.

Ako želite brzo ozdravljenje – uklonite hronični stres iz svog života.

Zdrav način života, pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost i dovoljno sna, kao i ravnoteža između rada i odmora – sve to značajno smanjuje nivo stresa i samim tim umanjuje vjerovatnoću nastanka psihosomatskih poremećaja.

Neizražene emocije

U mnogim slučajevima prijetnju ne predstavlja sam stres, već neizražene emocije.

Potisnuta ljutnja može se manifestovati kao hipertenzija, anksioznost kao poremećaji probave (sindrom iritabilnog crijeva), a hronična depresija kao hronični bolovi. Tjelesne reakcije postaju simbolična projekcija neriješenih emocionalnih konflikata. Zato je veoma korisno stalno pratiti, osvještavati i izražavati svoje emocije, a ne odlagati ih za kasnije.

Metode relaksacije i upravljanja stresom

Za prevenciju i liječenje psihosomatskih simptoma veoma je korisno prakticirati tehnike relaksacije i upravljanja stresom. Meditacija, vježbe disanja, joga i druge prakse mogu značajno smanjiti nivo hronične napetosti i poboljšati opšte stanje organizma.

Posebno preporučujem tehnike Dr Džeja Vinera, autora knjige „Izbacite stres iz svog života“)

Dr Vinerr je predstavio 4 jednostavne tehnike kojima se lako i brzo možete osloboditi stresa:

• Dišite duboko. Prednost tehnike dubokog disanja je u tome što je možete primijeniti bilo kada i bilo gdje. Dr Viner preporučuje još i da dok izdišete vazduh paralelno opuštate određenu grupu mišića a počevši od mišića u vilici (jezik). Sa sledećim izdisajem opustite ramena i tako dalje kroz cijelo tijelo dok ne osjetite opuštanje.

• Skoncentrišite se na sadašnjost. „Možete se smiriti tako što ćete se vratiti u sadašnjost,“ kaže Dr Viner. „Ako hodate, osjetite kako se vaše noge pomjeraju, ako jedete, uživajte u svakom zalogaju i skoncentrišite se na ukuse hrane.“ Kada ste pod stresom, uglavnom se ili vraćate na neke događaje iz prošlosti ili mislite o budućnosti, brinete o tome šta sledeće uraditi ili žalite za nečim što ste već rekli ili uradili. Kako biste se oslobodili stresa pokušajte da se skoncentišete na trenutak u kome se nalazite i na ono što trenutno radite. 

• Drugačiji pristup situaciji. Ako ste u situaciji koja kod vas izaziva bijest i ljutnju, promijenite pristup. Nemojte reagovati impulsivno, ne stresirajte se.

• Prava perspektiva za vaše probleme. Sljedeći put kada osjetite da ste pod stresom, sjetite se onoga što vas čini srećnom osobom i svih stvari na kojima ste zahvalni. „Najveći stres osjećamo onda kada smo skoncentrisani na neki specifičan problem,“ kaže Dr Viner. „Tako gubimo pravu perspektivu života i zaboravljamo na stvari koje nas čine srećnim.“ Ova metoda može biti odlična tehnika za oslobađanje od stresa.

Za oslobađanje fizičke i psihološke napetosti veoma je pogodna metoda „Holistički pulsing“. Sporo i nježno ljuljanje i umirujući pokreti brzo i duboko opuštaju tijelo.

Individualni pristup

Svaki slučaj je jedinstven. Svaka osoba je neponovljiva. Ono što je jednoj osobi mnogo pomoglo može biti potpuno beskorisno za drugu osobu sa istim simptomom. Psihoterapeut istražuje jedinstvenu mapu ličnosti, specifične psihološke faktore i predlaže ciljano rješenje. U fazi dijagnostike posebno su efikasne sistemske konstelacije. One omogućavaju otkrivanje sistemskih uzroka i faktora čak i najneobičnijih psihosomatskih manifestacija. U fazi transformacije, odnosno promjene situacije nabolje, najpogodnija je ona psihoterapija koju izabere sam klijent. Dobro djeluju eriksonovska hipnoza, tjelesno orijentisana psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija i emocionalno-imaginalna terapija. Tako da postoji mnogo mogućnosti za izbor.

Uključenost

I ovdje ću odmah reći otvoreno. Rad sa psihosomatikom zahtijeva veoma dobru uključenost samog pacijenta u proces vlastitog ozdravljenja.

Ne, on ne treba sam „guglati“ i birati sebi lijekove niti se baviti samoliječenjem. Ali bez njegove želje da nešto promijeni u psihološkoj sferi svog života ništa se ne može promijeniti. Konja možete dovesti do vode, ali on mora sam piti.

REFERENCE:

1. Engel, G. L. (1977). The Need for a New Medical Model: A Challenge for Biomedicine. Science, 196(4286), 129–136.

2. Lipowski, Z. J. (1988). Somatization: The Concept and Its Clinical Application. American Journal of Psychiatry, 145(11), 1358–1368.

3. Gatchel, R. J., Peng, Y. B., Peters, M. L., Fuchs, P. N., & Turk, D. C. (2007). The Biopsychosocial Approach to Chronic Pain: Scientific Advances and Future Directions. Psychological Bulletin, 133(4), 581–624.

4. Melzack, R. (1999). From the Gate to the Neuromatrix. Pain, 82, S121–S126.

5. McEwen, B. S. (1998). Protective and Damaging Effects of Stress Mediators. New England Journal of Medicine, 338, 171–179.

6. Sapolsky, R. M. (2004). Why Zebras Don’t Get Ulcers. Henry Holt and Company.

7. Sarno, J. E. (1998). The Mindbody Prescription: Healing the Body, Healing the Pain. Warner Books.

8. Häuser, W., Wolfe, F., Tölle, T., Uçeyler, N., & Sommer, C. (2012). The Role of Antidepressants in the Management of Fibromyalgia Syndrome. CNS Drugs, 26, 297–307.

9. Henningsen, P., Zipfel, S., & Herzog, W. (2007). Management of Functional Somatic Syndromes. The Lancet, 369(9565), 946–955.

10. Fava, G. A., & Sonino, N. (2005). The Clinical Domains of Psychosomatic Medicine. Journal of Clinical Psychiatry, 66(7), 849–858.