Vaše unutarnje dijete: kako ga opet prepoznati, liječiti i povratiti


Takozvano unutarnje dijete je slikovita predstava sebe u smislu osjećaja, vrijednosti, prepoznavanje određenih sposobnosti i vještina, a time i ličnog zadovoljstva onim što jesmo.
Naše sadašnje unutarnje dijete ima svoje korijene u djetinjstvu - u onom djetetu koje smo bili, ali je često potisnuto uslijed patnje, boli, problema, sukoba ili nerazriješenih emocionalnih barijera, koje se još uvijek mogu osjetiti u odraslom dobu.
Ukoliko je unutrašnje dijete konstantno potisnuto osoba ne može uživati u životu. Ali, još uvijek nije sve izgubljeno. Možemo „popraviti” sliku koju smo stvorili o sebi u našem emocionalnom svijetu dok smo bili djeca.
Djetinjstvo - životna faza prepoznavanja sebe
U djetinjstvu se počinje razvijati vlastita slika , tj. slika koju danas imamo o sebi. Nju takođe oblikuje i ono što su nam roditelji prenijeli, kao i okolinu i okolnosti u kojima smo rođeni.
U djetinjstvu su naši odrasli staratelji služe kao ogledalo nas samih. U njima pronalazimo sebe. Čak i ako naši roditelji uvijek žele najbolje za nas, kao djeca to ponekad ne prepoznajemo, jer ni sami ne znamo šta nam zaista treba i za šta da molimo i pitamo. Jednostavno nismo u potpunosti svjesni, pa se iz tog razloga oslanjamo na staratelje koji ni sami nisu savršeni.
Iz tog razloga, možemo odrastati sa ljutnjom, frustracijama, prazninom, bolom, pa čak i traumatskim iskustvima koja se urezuju u i ostavljaju dubok trag, koji tada ne primjećujemo, ali koji će nastaviti da utiče na nas.
Izgubljeno djetinjstvo i izgubljeno dijete
Ako nismo imali sretno djetinjstvo, odrasli smo emocionalno nezadovoljni i nismo iskusili najformativniju fazu našeg života. Ovo znači da iz djeteta izrasta jedna odrasla osoba koja nije riješila svoje rane sukobe, pa te sukobe nastavlja nositi sa sobom.
Zapamtite da se nerazriješeni sukobi ne gube i ne prolaze - oni nastavljaju da žive u vama. Oni ostaju pohranjeni u podsvijesti i utiču na to kakvu ćete sliku stvoriti o sebi.
Kao odrasli, često se ne sjećamo našeg djetinjstva, a može doći do gubitka pamćenja, što ukazuje na unutarnje, neriješene sukobe i traume.
Izgubili smo unutarnje dijete i osjećamo se neudobno u vlastitoj koži. Kako vrijeme prolazi, gubimo i lijepu sliku sretnog djetinjstva, nismo motivisani, nemamo planova i želje i ne osjećamo da možemo uživati u nekoj vrsti zabave.
Naš život postaje apatičan, previše ozbiljan, tužan i nezadovoljan.
Ovo je često uvod u depresije u kasnijem dobu.
"U igri, samo u igri, dijete ili odrasla osoba mogu biti kreativni i dopustiti da cjelokupna ličnost dođe do izražaja. Samo kada je kreativan, pojedinac može ponovo otkriti sebe. "
- Donald Winnicott -
Unutarnje dijete u odrasloj dobi
Ako smo bili zadovoljni i sretni kao djeca i nije bilo mentalnih poremećaja, dijete koje smo nekada bili i dalje će postojati u odrasloj dobi. Ono dolazi do izražaja u trenucima užitka, zadovoljstva i sreće. Tada se otkriva vaša suština. Ono što radimo kao odrasli radi užitka i ono što nam čini užitak otkriva naše unutarnje dijete - i da li je to dijete bilo sretno/nesretno.
Moglo bi se reći da, uprkos problemima u odraslom dobu, život i dalje može biti razigran, iznenađujući, strastven i sretan. Samo zato što smo odrasli ne znači da zabava i mašta ne treba da budu dio našeg života. Ali moramo ponovno pronaći unutarnje dijete.
Oživiti svoje unutarnje dijete
Ako želimo povratiti i ponovo oživiti dijete u nama, moramo stvoriti zadovoljavajuću sliku o sebi, njegovati sebe i ljubav, prepoznati naše sposobnosti i vještine, nade i snove. To je popraćeno osobnim zadovoljstvom i osjećajem sreće.
Da biste otkrili svoje unutarnje dijete, slijedite ove korake:
Razmislite o onom djetetu kakvo ste bili u djetinjstvu i zamišljajte da se brinete o njemu i da mu darujete svu svoju ljubav.
Koje ste želje i interese imali kao dijete? Dopustite svojim unutarnjem djetetu da bude prisutno u odraslom dobu, dozvolite sebi da uživate u lijepim trenucima, kao onda kada ste bili djeca (djeca su sposobna da istinski i potpunosti uživaju, zato je bitno raditi na povratku ovih autentičnh osjećanja).
Igrajte se, uživajte u malim stvarima i uradite nešto od onoga što vam se svidjelo dok ste bili dijete.
Prihvatite i oprostite ljudima koji su vas povrijedili u djetinjstvu - ovo je bitno za liječenje vaših najdubljih i najdužih rana i trauma.
Sjetite se onoga što biste rado slušali kao dijete.
Slušajte svoje unutarnje ja i vaše najdublje čežnje. Obratite pažnju na njih.
Vodite brigu o svom psihičkom i fizičkom zdravlju.
"Trebalo bi slušati dijete koje smo nekad bili i koje još uvijek živi u nama. Ovo dijete razumije čaroliju trenutka. "
- Paulo Koeljo -
REFERENCE:
1. Bradshaw, J. (1990). Homecoming: Reclaiming and Championing Your Inner Child. Bantam Books.
2. Whitfield, C. L. (1987). Healing the Child Within: Discovery and Recovery for Adult Children of Dysfunctional Families. Health Communications.
3. Missildine, W. H. (1963). Your Inner Child of the Past. Simon & Schuster.
4. Abrams, J. (Ed.). (1990). Reclaiming the Inner Child. Jeremy P. Tarcher.
5. Capacchione, L. (1991). Recovery of Your Inner Child: The Highly Acclaimed Method for Liberating Your Inner Self. Simon & Schuster.
6. Miller, A. (1981). The Drama of the Gifted Child: The Search for the True Self. Basic Books.
7. Hanh, T. N. (2010). Reconciliation: Healing the Inner Child. Parallax Press.
8. Nance, N. (2015). Inner Child Therapy. In The SAGE Encyclopedia of Theory in Counseling and Psychotherapy (pp. 538–539). SAGE Publications.
9. Edalat, F. (2018). A Neural Model of Empathic States in Attachment-Based Psychotherapy. Frontiers in Psychology, 9.


