PRIKRIVENA DEPRESIJA: prepoznati simptome i reagovati na vrijeme

Prikrivena depresija je nešto o čemu se ne govori često. Ovo je posebno zabrinjavajuće kada razmotrimo činjenicu da se broj oboljelih od depresije poslednjiih godina povećao više nego od svih ostalih oboljenja. Simptomi često prolaze nezapaženo i «izignorisano», čak i od strane osobe koja pati od depresije – sve dok stanje ne postane toliko ozbiljno, da osoba ne može normalno funkcionisati u svakodnevnom životu i pri obavljanju najobičnijih svakodnevnih zadataka. 

"Postoje rane koje se ne vide na tijelu, a koje su dublje i bolnije od svega što krvari."

(Lorel K. Hamilton)

Mnogo je ljudi trenutno kojima je zaista potrebna pomoć, ali to još nisu shvatili ili prihvatili. Problem je u tome što bilo koji psihički i emotivni problem ima tendenciju da se komplikuje, ukoliko se ne počne liječiti na vrijeme. A ovo utiče na cjelokupni život i aspekat života osobe.

Važno je da ne ignorišete osjećaj neprihvatanja ili ličnog razočarenja kada se pojave. Nemojte ih smatrati neprijateljima. Mogu vas upozoriti na dublje probleme. I ne ignorišite sledeće znake, koji su tipični simptomi prikrivene depresije.

Signali koji upućuju na to da osoba ima prikrivenu depresiju:

ŽELJA DA SE OSTANE U RUTINI KAO ZNAK SKRIVENE DEPRESIJE

Ljudi imaju tendenciju da stvaraju rutine kako bi sebi olakšali život, i pojednostavili zadatke i obaveze. Ako bi svaki dan bio različit od prethodnog, potrošili bismo previše mentalne energije, jer bismo morali da se konstantno prilagođavamo. Rutina je dobra za jednostavne dnevne radnje kojima nije potreban novi pristup. Sasvim je normalno da ljudi traže stabilnost – pitanje je koliko je ta stabilnost funkcionalna tokom vremena, i kada treba mijenjati nešto, a za to se nema volje.

Rutina postaje problematična kada počne izazivati konstantnu dosadu i dugotrajnu stagnaciju u životu. Ukoliko vam se cijeli život pretvorio u rutinu – moguće je da patite od ili da vam prijeti depresija. Drugi signal je ako imate averziju prema promjenama, ako vas promjene iritiraju, ili jednostavno puštate da vrijeme protiče bez vaše zaintersovanosti i vjere da vam promjene mogu donijeti boljitak u životu.

IZBJEGAVAJU DA GOVORI O TOME KAKO SE ZAISTA OSJEĆAJU

Oni koji izbjegavaju odgovaranje na jednostavna pitanjima vezana za njihov život mogu imati skrivenu depresiju. Na pitanje «kako su», uvijek kažu da su «u redu», iako je to daleko od istine.

Ako neko primijeti i prokomentariše kako izgledaju "bezvoljno i potišteno", oni će samo odgovoriti kako su su umorni. Ljudi sa pririvenom depresijom izbjegavaju da pričaju o tome kako se zaista osjećaju, i o tome šta rade u slobodno vrijeme, i kako im prolaze dani.​ Sasvim je normalno da izmišljaju izgovore kada se prave određeni planovi (u porodici, na primjer), jer žele biti izuzeti. Izbjegavaju društvena okupljanja, iako su u dosadnoj rutini. 

Oni se čak plaše promijeniti rutinu i odstupiti od onoga što smatraju za «normalno». Oni ne žele da drugi znaju kako su u stvari. Namjerno sakrivaju svoje stanje, jer duboko u sebi znaju da nešto nije u redu sa njima i njihovim životima.  

MELANHOLIČNOST, POVUČENOST, IRITABILNOST

Tri važna simptoma koja ukazuju na to da osoba možda pati od depresije su melanholičnost, povučenost i iritabilnost.

Moguće je da ove simptome nećete odmah primijetiti, kao ni to da je osoba depresivna, ali će oni sami izbiti, s obzirom da osobi treba puno energije kako bi održala sebe u»normalnom stanju» kada nije sama, tj. kada je u društvenomo ili porodičnom okruženju. Ovo takođe objašnjava i zašto depresivne osobe često biraju izolaciju i da budu daleko od ostalih.

OSJEĆAJU SE NEPRIJATNO KADA SU SA DRUGIM LJUDIMA

Zdrava i plodna usamljenost, usamljenost «sa svrhom» – kada osoba radi na sebi i svom životu i preispituje sebe i svoje planove je dobra, korisna i poželjna vremena na vrijeme. Međutim, sistematska izolacija, bez ikakve stvarne svrhe, je siguran znak da nešto nije u redu sa emocijama osobe. U ovom slučaju ne radi se o stidljivosti ili introvernosti, već se ovakvi ljudi osjećaju uznemireno i iziritirano što im je neko u blizini.

Većina razgovora u kojima su uključeni su površni ili izvještačeni, «isprogramirani», a ne prirodni i spontani. Oni govore samo o opštim temama, onima koje ne uključuju njihov lični život. Ako neko želi da sazna više o njihovom životu, osobe će namjerno usmjeriti razgovor u drugom smjeru, dajući jasan signal da ne žele da se zbliže ni sa kim. Mogu djelovati prijateljski nastrojeni, ali će uvijek podizati zidove oko sebe, ako neko pokuša da ih bolje upozna. 

​PREKOMJERNA UPOTREBA STIMULATIVNIH SREDSTAVA

Još jedan simptom na koji treba obratiti pažnju je konzumacija i upotreba određenih stimulativnih supstanci i proizvoda. Oni koji pate od ovog problema, a ne shvataju to, nastoje da nadoknade osjećaj praznine i nezainteresovanosti koristeći hemijska sredstva.

Često počinju da konzumiraju veće količine alkohola, slatku hranu ili previše kofeina. Ove tri supstance pružaju «podsticaj» koji pacijenti smatraju neophodnim. Ono što ukazuje na to da postoji mnogo dublji problem i da se ne radi samo o pukoj konzumaciji je količina koja se konzumira i učestalost kojom se konzumira.

Uz prikrivenu depresiju pojavljuju se drugi simptomi. Među njima su poremećaji sna, promjene u ishrani, gastrointestinalne neugodnosti,

osjećaj praznine i napuštenosti, nedostatak interesa za većinu aktivnosti u kojima su ranije uživali.

Ako poznajete nekoga ko pokazuje neke ili više simptoma, ispoštujte njihovu privatnost, budite ljubazni i spremni da ih saslušate i podržite, ukoliko to zatraže. Ako sumnjate da ste vi taj koji pati od prikrivene depresije, shvatite ovo stanje kao ozbiljno i potražite stručnu profesionalnu pomoć.

REFERENCE:

1. American Psychiatric Association. (2022). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (5th ed., text rev.; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing.

2. World Health Organization. (2023). Depressive disorder (depression). World Health Organization. who.int

3. Malhi, G. S., & Mann, J. J. (2018). Depression. The Lancet, 392(10161), 2299–2312. DOI: 10.1016/S0140-6736(18)31948-2

4. Kessler, R. C., Berglund, P., Demler, O., Jin, R., Merikangas, K. R., & Walters, E. E. (2005). Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication. Archives of General Psychiatry, 62(6), 593–602. DOI: 10.1001/archpsyc.62.6.593

5. Kroenke, K., Spitzer, R. L., & Williams, J. B. W. (2001). The PHQ-9: Validity of a brief depression severity measure. Journal of General Internal Medicine, 16(9), 606–613. DOI: 10.1046/j.1525-1497.2001.016009606.x

6. Cuijpers, P., Miguel, C., Ciharova, M., et al. (2023). Prevention and treatment of depression: A global public health priority. Annual Review of Public Health, 44, 1–20.

7. Fried, E. I., & Nesse, R. M. (2015). Depression is not a consistent syndrome: An investigation of unique symptom patterns in the STAR*D study. Journal of Affective Disorders, 172, 96–102. DOI: 10.1016/j.jad.2014.10.010

8. Goldberg, D. P., & Blackwell, B. (1970). Psychiatric illness in general practice: A detailed study using a new method of case identification. British Medical Journal, 2(5707), 439–443. DOI: 10.1136/bmj.2.5707.439

9. Simon, G. E., VonKorff, M., Piccinelli, M., Fullerton, C., & Ormel, J. (1999). An international study of the relation between somatic symptoms and depression. New England Journal of Medicine, 341(18), 1329–1335. DOI: 10.1056/NEJM199910283411801

10. 10. National Institute of Mental Health. (n.d.). Depression. U.S. Department of Health and Human Services. nimh.nih.gov