O osobama koje su brze da sude o tuđim životima, a spore da isprave svoje nedostatke

Neki ljudi su brzi da osude druge, bez razmišljanja i nemilosrdno. Oni su vođeni uskom perspektivom i praznim srcem, bez osjećaja empatije. Posjeduju egocentrične umove, a sjeme egocentrizma posađuje upravo sredina u kojoj živimo. Učenje iz naših pogrešaka, predrasuda i zabluda je umjetnost koju mnogi vrlo teško savladavaju.

Prije svega, ovakvo učenje zahtijeva razbijanje zidova ega, temelja identiteta. Kako možete priznati da ste pogriješili u osuđivanju druge osobe ako su vas učili da nemate povjerenja u ono što vam je nepoznato?

"Ljudi sude na osnovu onoga što vide, a vide ono što žele. Stoga završavamo tako što sudimo onome čemu zavidimo ili što želimo "

-Lao Tse-

Živimo u društvu u kojem prevladava brzo donošenje sudova, i svi to znamo. Ponekad, nije važno koliko truda uložite u nešto, jer će se uvijek naći oni koji će vam rado nalijepiti etiketu kako bi vas “razlikovali” u svijetu složene “flore i faune”. Ali ono što je bitno je da vas ovo ne dotiče: uopšte nije važno koliko vam ljudi sudei ili lažne etikete koje lijepe na vas.

​To su samo riječi, isprazne radnje i pozadinska buka tuđih jezika. U kompleksnom svijetu kakav je ovaj naš, jedina vrijedna stvar je autentičnost, i to je jedina stvar koju biste trebali sačuvati i njegovati svakog dana, u svakom trenutku.

​Svi ponekad sudimo, bilo da imamo dobre ili loše namjere

Svi smo se našli u ovoj situaciji makar jednom. Svako donosi “presude i osude” o tuđim životima. Međutim, umjesto gledanja ove psihološke pojave kao negativne, moraćete prihvatiti zašto se ovo dešava, a to je: radi se o prirodnoj potrebi za procjenom i kontrolom nepoznatog.

Donošenje sudova je mehanizam preživljavanja. Međutim, način na koji to učinite hrani se direktno iz vaše ličnosti, vaše usađene pristranosti i vaših misli. Prema radovu sa Harvard Univerziteta, ljudi ne provode više od nekoliko sekundi dok donose sudove o nekome. Naime, naša brza mišljenja i sudovi temelje se na dva osnovna pitanja:

• Mogu li vjerovati ovoj osobi?

• Da li ova osoba zaslužuje moje poštovanje?

Psiholozi sa Harvarda govore o prvoj u smislu “topline/srdačnosti/povjerenja”, a o drugoj u smislu “kompetentnosti”. Ako govorimo o kompetentnosti iz perspektive rada/zapošljavanja, to je bitan faktor. Može li nam ova osoba jamčiti produktivnost? Može li biti odvažni lider? Je  li kreativna i motivisana? Možemo li raditi u timu sa njom?

S druge strane, toplina ili povjerenje su neki od najvažnijih aspekata našeg života. Zapravo, to je ključno za naš opstanak. Povjerenje znači biti u mogućnosti dijeliti, povezivati se sa okolinom i rasti. Stoga,  sudimo drugima prema onome što vidimo i kako čine da se osjećamo da bismo utvrdili možemo li im vjerovati ili ne.

Ali, jasno je da nismo uvijek u pravu ...

Slabi sudovi  i važnost samoispitivanja i samoispravljanja

Ako je donošenje sudova o drugima dio opstanka, potrebno je znati prepoznati i prihvatiti loše/manjkavo/netačno prosuđivanje i naučiti nešto od toga. Svaka prosudba koju napravite je dio vašeg najdubljog jastva, vašeg odgoja, vrijednosti, iskustava i tumačenja, koliko god to bilo ispravno ili netačno.

Potrebno je ponizno prihvatiti loše prosuđivanje kao grešku. Mudrost proizlazi iz mogućnosti rekonstruisanja okvira mišljenja i time poboljšanja suživota sa drugima. 

To iznad svega uključuje promjenu. Ako ste sposobni suditi drugima, trebalo bi da ste sposobni suditi i sebi.

Saznajte kako iskontrolisati štetno prosuđivanje

Već znamo da gotovo instinktivno donosimo osude i presude. Prvi korak ka izbjegavanju pristranosti i stereotipa je da duboko samoispitivanje. Prije nego što dođete do zaključka o nekome ili nečemu, zapamtite sljedeće:

• Svaka presuda koju donesete odražava dio vas. Zapitajte se što vas je učinilo da tako razmišljate, da donesete takav sud o nekome ii da nekoga etiketirate. 

• Ne povezujte ponašanja sa "tipovima ljudi". Svaka osoba je jedinstvena cjelina, stoga nemojte stavljati lance osude na nekoga ko je, poput vas, rođen kako bi bio slobodan i drugačiji od svih ostalih.

• Potražite dobro u svakoj osobi. Čak iako u to ne vjerujete, čak i ako se borite da vidite dobro, osoba koja izgleda nepouzdana na prvi pogled,  može skrivati nešto iz čega možete naučiti, veličinu vrijednu divljenja, vrline koje bi vas mogle nadahnuti.

​Naposljetku, pokušajte se osjećati dobro. Jer, ljudi koji su u harmoniji sa sobom, koji su zadovoljni s onim ko su i što imaju, ne sudi drugima. Ljudi koji ispunjavaju svoju prazninu samopouzdanjem i samopoštovanjem ne vide nedostatke kojih nema - zapravo, ne traže nedostatke u drugim ljudima. Oni ne traže žrtve na koje mogu projektovati svoje nedostatke.

REFERENCE:

1. Kahneman, D. (2011). Thinking, Fast and Slow. Farrar, Straus and Giroux.

2. Tavris, C., & Aronson, E. (2007). Mistakes Were Made (But Not by Me): Why We Justify Foolish Beliefs, Bad Decisions, and Hurtful Acts. Harcourt.

3. Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence: Why It Can Matter More Than IQ. Bantam Books.

4. Dweck, C. S. (2006). Mindset: The New Psychology of Success. Random House.

5. Brown, B. (2012). Daring Greatly: How the Courage to Be Vulnerable Transforms the Way We Live, Love, Parent, and Lead. Gotham Books.

6. Rosenberg, M. B. (2003). Nonviolent Communication: A Language of Life. PuddleDancer Press.

7. Kruger, J., & Dunning, D. (1999). Unskilled and unaware of it: How difficulties in recognizing one’s own incompetence lead to inflated self-assessments. Journal of Personality and Social Psychology, 77(6), 1121–1134. https://doi.org/10.1037/0022-3514.77.6.1121