Kako pristupiti unutrašnjoj snazi ukoliko prolazite kroz traumatično iskustvo

Renata Bondarenko

Oct 4

4 min read

Emotivno i psihičko zlostavljanje, mobing i diskriminacija na radnom mjestu, roditelji zavisni od narkotika, porodično nasilje, problematične veze, članovi porodice oboljeli od teških bolesti...spisak traumatičnih iskustava bi se mogao nastaviti u nedogled, i gotovo bi svako mogao navesti svoja.

Dva najmoćnija i najistaknutija alata koje vam mogu pomoći u ovim mračnim vremenima su milost prema sebi i duboka introspekcija. Učenje da brinete o sebi i da budete blagi prema sebi kao i spoznaja šta vam u stvarnosti stvara patnju, oslobodiće vas velikog bijesa, straha i srama, što je korak ka promjeni sopstvenih životnih okolnosti i ublažavanje posljedica traume.

Evo nekoliko ključnih načina kako da pristupite vašoj unutrašnjoj snazi tokom perioda ekstremnog stresa, bolesti, gubitka, ranjivosti i bola:

1. TRETIRAJTE SEBE S LJUBAVLJU I MILOŠĆU

Obratite pažnju na tendenciju vašeg unutrašnjeg kritičara kada počne da vam sudi zbog toga što "ste rasijani" ili "slabi". Usprotivite se svakoj kritičkoj misli sa ohrabrujućim riječima. Na primjer, možete sebi reći: "U redu je da se osjećam ovako", "Radim najbolje što mogu", "Volim sebe bez obzira na sve ovo" ili "Ja sam ovdje da pomognem sebi." Kako biste razgovarali sa djetetom koji je doživijelo ono kroz šta ste vi prošli? Ako vam to pomaže, obratite se s ljubavlju svom unutrašnjem djetetu. Tretirajte sebe s ljubavlju i milošću.

2. DOZVOLITE SEBI DA SE OSJEĆATE TO ŠTO OSJEĆATE (NEMOJTE PORICATI)

Jedan od najvećih uzroka dugotrajne patnje je represija sopstvenih emocija. Iako nije uvijek moguće osjetiti sve te emocije nakon traumatskih okolnosti, u određenom trenutku je važno da ponovo osjetite sve što ste “zaključali unutra”. Štogod potisnemo ima tendenciju da se još više raste i da se nagomilava, poput vulkanske lave.

U nekom trenutku, moraćemo sve to (ot)pustiti, a to se može desiti ili našom svjesnom namjerom, ili kao katastrofalna reakcija (baš kao vulkanska erupcija). Da biste osjetili kako se iscjeljujete, morate naći zdravu formu katarze.

Na primjer, možete potražiti profesionalnog terapeuta za razgovor, početi pisati, naći neki drugi način umjetničkog izražavanja ili praktikujte dobro znane „tradicionalne“ oblike katarze kao što su plač ili fizička aktivnost

3. DIŠITE DUBOKO

Tokom traumatskih okolnosti, misli se bukvalno „utrkuju“ i naše disanje postaje plitko. Što je naše disanje pliće, to veću uznemirenost osjećamo, gubimo kontrolu nad sopstvenim umom – što još više povećava zabrinutost. Da biste se oslobodili ovoga, udišite duboko iz stomaka. Duboko disanje stimuliše vagusni nerv u tijelu koji šalje signale mozgu da se smiri. Ako se trudite da duboko udišete, obratite pažnju na svoj udah i izdah. Usredsredite se na senzacije u vašem tijelu i na ono što čini da se plašite – što vam izaziva strah. Pokušajte se zainteresovati za ono šta se dešava u vašem umu i tijelu. Duboko disanje i pažnja pomažu da povratite unutrašnji mir i ponovo postanete izbalansirani.

4. NE BRZAJTE, USPORITE

Ubrzan tempo tokom rada, pokreta i govora samo još više doprinosi stresu koji osjećamo tokom teških okolnosti. Dozvolite sebi da usporite i smanjite tempo. Dajte sebi vremena da obradite ono što se dešava. Obratite pažnju na vašu zavisnost od brzog rada i kako um utiče na razmišljanje o prošlosti i budućnosti. Uradite jednu stvar, dajte sebi vremena za odmor i ignorišite ljude koji pokušavaju da vas tjeraju na više. Vaše fizičko i mentalno zdravlje su ipak najvažniji. Neće biti kraj svijeta ako usporite, samo ćete se vi osjećati bolje. A to je jako bitno, ako pokušavate da se oporavite od trauma.

5. OSLOBODITE SE MISLI DA STE ŽRTVA

Kada vjerujemo u sve ono što mislimo i o čemu razmišljamo, patimo. Ali zapamtite: vaše misli ne znače ništa, osim ako ne povjerujete u njih. Misli su jednostavno fluktuacije energije.

Ne možemo baš uvijek i u potpunosti iskontrolisati naše misli, inače, zar ne mislite da bismo odlučili da uvijek razmišljamo o srećnim stvarima? Ne možemo ni predvidjeti šta će biti narednih pet misli u našoj glavi. Stoga se zapitajte: ako ne kontrolišemo naše misli, kako možemo zapravo biti naše misli? Kako naše misli mogu biti istinite?

Glavni uzrok svake patnje je vjerovanje i identifikacija sa mislima koje nam neprestano prolaze kroz glavu umjesto da samo posvjedočimo da su se javile i otpustimo ih.

Kada doživljavamo traumu, um teži stvaranju misli o tome kako su naši životi strašni i počinje da stvara identitet oko patnje (poznat kao kompleks žrtve).

Trenutku kada počnemo da vjerujemo u to da smo žrtva je trenutak kada doživljavamo intenzivnu patnju.

Ali kada primijetimo i postanemo svjesni ovih misli i prestanemo da se identifikujemo sa njima, mi odlučujemo da više nećemo da trpimo patnju, nakon čega ona počinje da jenjava.

Učenje kako da pristupite svojoj unutrašnjoj snazi je učenje kako da postanete svjesni ovih nametljivih misli i shvatite da one dobijaju značenje samo ako vjerujete u njih.

6. PRISJETITE SE NEKE SITUACIJE U PROŠLOSTI KOJU STE PREŽIVJELI

Ukoliko sumnjate u svoje unutrašnje snage, pokušajte da se sjetite teške situacije u prošlosti kroz koju ste prolazili i koju ste preživjeli. Prisjećanje na nešto što ste prošli a što je bilo prilično teško, može pomoći u jačanju vaše odluke u sadašnjosti.

7. POTRAŽITE POMOĆ

Traženje pomoći nije znak slabosti, zapravo to je znak unutrašnje snage. Kada tražite pomoć, vi ste hrabri i priznajete da nemate sve odgovore, što je sasvim normalno. Pokušajte tražiti podršku od pouzdane osobe ili obučenog terapeuta ili duhovnog iscjelitelja.

8. IMAJTE NA UMU DA SVE PROLAZI

Bez obzira kroz koliko boli ili patnje prolazite sada, zapamtite da sve prolazi, baš sve. Razmislite o problemu koji ste imali u prošlosti, možda pre pet ili deset godina. Gde je taj problem sada? Podsjećajući sebe na filozofiju " i ovo će proći", izvući ćete se iz uskog fokusa uma i imati širu sliku.