Glavni životni zadatak kada se približi starost

Sa svakim životnim dobom povezani su određeni zadaci i ciljevi. Dok postoji cilj, postoji i smisao.

I s vremenom čovjek gubi smisao života. Dolazi starost, a iza nje se nazire smrt. Čovjek shvata da život ide ka kraju. Iako mu optimistično govore: "Starost je dobro vrijeme! Nema više potrebe žuriti, nema smisla pretjerivati, uživaj u svakoj minuti, jer uskoro odlaziš!".

Kakva tužna utjeha. Kao osuđenom na smrt. Kao da više nema šta čekati. I nema smisla truditi se, samo se potruditi da dobijete zadovoljstvo od posljednjeg ručka i šetnje.

Postoji jedan važan čin koje daje snagu - najvažniji zadatak starije osobe, smisao njegovog ili njenog života. Treba prenositi iskustvo. Zahvaljujući prenošenju iskustva čovječanstvo je preživjelo. I one koji su živjeli duže od drugih cijenili su upravo zbog iskustva. Stariji čovjek, recimo od šezdeset godina, bio je riznica iskustva. Čuvar i posuda znanja. Mogao je podijeliti iskustvo. I spasiti druge.

Koliko često ljudi žale što nisu stigli pitati baku za recept pite. Nisu naučili plesti kao ona. Nisu slušali njene savjete o ljekovitom bilju u kojem se izvrsno snalazila. Ili od djeda nisu naučili graditi, piliti, tesati. I to umijeće je nestalo, rastopilo se u vremenu.​

A postojala su i druga umijeća: sačuvati strpljenje. Praštati. Razlikovati loše ljude od dobrih. Biti postojan i snažan. Oslanjati se na volju odozgo, ali nastaviti djelovati. Ostati čovjek u najtežim okolnostima. Ne žaliti se i ne kukati. Držati kuću u redu. Postojala su mnogobrojna umijeća kojima su raspolagali naši preci. A mnoga od tih znanja i vještina nismo stigli potpuno naslijediti. A stariji rođaci se i nisu nametali savjetima i poukama.

Način da se odgodi starost, da se ostane potreban, poveća društvena vrijednost i sačuva smisao života jeste sposobnost dijeljenja iskustva. Ima mnogo toga što dobro znate i umijete, zar ne?

I ta znanja, to iskustvo treba prenositi, naročito u doba velikih promjena. Da bi se sačuvala veza vremena. I da biste sačuvali sebe. Dok je čovjek potreban i važan, dok igra svoju ulogu u društvu, on živi. Ne treba besposleno gledati travke sjedeći tužno na klupi, ne treba trošiti vrijeme na ogovaranje drugih, na nabrajanje bolesti, na sitne svađe – to oduzima snagu i pretvara čovjeka u starca.

Treba dijeliti iskustvo. Šta je to što vi dobro znate i umijete? Peći pite po bakinim receptima? Uzgajati povrće u bašti? Njegovati sobne biljke? Brinuti o kućnim ljubimcima? Šiti, plesti, vezati? Poznajete ljekovito bilje, gljive? Znate kako brzo i pravilno oprati podove?

To je dragocjeno životno iskustvo. Ono nestaje ako se ne prenese, ne sačuva. Postoji i moralno, životno iskustvo. "Moja baka je govorila" – koliko često čujemo tu frazu. I mudre riječi nečije bake osvjetljavaju život drugim generacijama, zar ne? A priče ispričane od starijih – to je istorija. Nekad važnija i zanimljivija od one iz udžbenika.

Bilježite svoje iskustvo. Zabilježite ga. Danas nema više porodičnih albuma sa fotografijama i portretima. Sve nestaje. Nema porodičnih arhiva – gotovo da nema. Nema kuharica s receptima koje su se prenosile s generacije na generaciju – gotovo da nema. I niko više rukom ne zapisuje recepte u sveske. A rijetko ko uči unuke da pletu ili vezu – to porodično umijeće odlazi u prošlost.

Čuvari iskustva i učitelji – to su stariji ljudi. Recimo, nakon šezdeset godina. Starije osobe su još potrebne i važne u društvu i porodici. Tada vi niste samo čovjek, vi ste nosilac iskustva. Čuvar i učitelj. Ako, naravno, budete obavljali tu funkciju.

Najprije zabilježiti ono što znate i umijete. A onda prenijeti drugima. Da, neće svi slušati. Neće svima to odmah biti zanimljivo – sjetite se sebe u mladosti... Ali oni kojima bude trebalo, primiće vaš neprocjenjivi dar.

Treba dijeliti ne pouke i opomene, nego vještine i znanja. Životne priče i primjere. I sastavljati biografiju porodice, predaka – mnogi su osjetili tu potrebu. Sami se iznenadili, ali poželjeli prikupiti i sačuvati informacije.

To je potreba vremena. I način da sačuvate sebe. Da se ne pretvorite u nepotrebnog, suvišnog čovjeka. Da počnete izvršavati novi zadatak života. Onaj ko izvršava zadatak, taj je važan i potreban. I sada, u doba velikih promjena, treba pamtiti svoj cilj i smisao života. 

Autorka: Ana Kirjanova)

©Copyright