Da li ste bili suviše jaki suviše dugo? Rizikujete depresiju

Zvuči kao kliše, ali život zna biti jako težak i okrutan. Ovo je, zapravo, istina s kojom će se mnogi složiti. Biti jak često nije izbor, već jedina opcija koju imamo. “Naoružati” se onim što nosite u sebi, sopstvenom snagom i otpornošću i krenuti dalje. Međutim, može doći do toga da se jednostavno umorite od svega. Zapitajte se, da li ste bili suviše jaki suviše dugo?

Čitajući raznu literaturu i knjige, gledajući razne filmove (posebno dramski žanr) znate i sami kako su najpoznatiji junaci okončavali, tj. šta ih je moglo zadesiti, šta bi uslijedilo i kako su njihovi životi tekli. Jednostavno ste mogli predvidjeti. A šta se dešava kada vas zadesi neka veća životna “drama”?  Često previđamo da nam se može desiti dosta toga ne baš lijepog, i to sasvim naglo i neočekivano.

Kada imate planove i snove i krećete ka njihovom ostvarenju, rijetko razmišljate o tome kakva vas sudbina može sačekati i šta se može dogoditi. Previđate da možete biti zaustavljeni na tom putu i natjerani da se borite, mijenjate planove, prilagođavate okolnostima i čekate.

Šta je uopšte nedaća, nevolja i nepovoljna okolnost? Šta je nesreća? Šta su nas učili, šta su nam objašnjavali? Nažalost, sve što su nam rekli i čemu su nas učili dok smo bili djeca na kraju počne djelovati kao surova laž i skrivanje istine i prave surove realnosti. 

Prisjetite se samo: govorili su vam da ako se uporno trudite, bićete nagrađeni, ako volite ljude, voljeće i oni vas, ako poštujete druge, poštovaće i oni vas. Međutim, u realnosti je drugačije, život ima drugačije lekcije i “iznenađenja”, često suprotna od onoga što su nas učili. Koliko ste puta “igrali fer”, a iskusili samo nefer reakciju i ponašanje od drugih? Kada ste čvrsto i duboko uvjereni da činite ono najispravnije i postupate kako treba, i da vam to ne može donijeti nevolju, odnosno nesreću, a nevolje i suprotno od očekivanog se ipak dogode, vaša uvjerenja bivaju skrhana do temelja, počinjete gubiti povjerenje u sve, niko vam ne može ukazati na ispravan put ili izlaz, jer život ipak ne funkcioniše po principu “fer za fer”. Često ostajete zaprepašćeni i okolnostima, i (ne)ljudskim ponašanjem i prepušteni sebi i sopstvenoj borbi. Tada se obično svi sklanjaju, naći ćete se na dugom i napornom putu, a vaše “putovanje”, tj. “borba” će zavisiti samo od vas. Ovo je trenutak kada često spoznajete da se ne možete osloniti gotovo ni na koga. I ovo je trenutak kada je “biti jak” jedina opcija koju imate.  

Kad suviše jak suviše dugo znači i veći rizik od depresije

Postoji pogrešno uvjerenje da slabost ili ranjivost neminovno dovodi do mentalnih bolesti. Ovakvim razmišljanjem dolazite do zaključka da ako ste “mentalno jaki” možete izbjeći depresiju, anksioznost i ostale probleme. Međutim, to nije tako jednostavno. Ljudi koji su navikli da budu jaki, tj. oni koji konstano trpe nedaće su upravo oni sa najvećim rizikom da obole od depresije. Razmislite, na primjer, o supružniku koji je nezaposlen i bori se da održi i izdrži porodicu. Razmislite o ljudima čija profesija iziskuje svu njihovu mentalnu snagu kako bi pomagali unesrećenim, zlostavljanim, bolesnim ljudima ili napuštenoj djeci. Oni svjedoče nevolji svakodnevno.

Ljudi često poriču i negiraju osjećanja koja imaju: strah, neizvjesnost, anksioznost, usamljenost. Ne rade na njihovom razrješenju i uklanjanju. Prije ili kasnije dođe do momenta kada se “lome”. I što je najgore, ne traže pomoć, već se zatvaraju u sebe i nastavljaju da “glume” da je sve u redu.

Svi će se složiti sa jednim: Naša životna priča uključuje mnoge izazove, iskustva i stvari koje nikada nismo tražili, a koje testiraju naše vrijednosti, snagu i izdržljivost. I dok i dalje vidimo sebe kao heroje, zato što se “dobro držimo” i ne žalimo, neprimjetno pravimo jednu grešku: zanemarujemo sebe.

Ukoliko nemate drugu opciju sem da budete jaki, ne sakrivajte svoju ranjivost - makar ne od sebe. Jednostavno je prihvatite, jer ona je stvarna i normalna. Biti jak ne znači ignorisanje vašeg bijesa i bola ili oproštanja nepravde do te mjere da gubite svoje dostojanstvo. Takođe, biti jak ne znači nametati svoja uvjerenja kao jedina valjana i pokušati da sve iskontrolišete.

Ono što nas zaista čini slabima je skrivanje od svijeta ono kroz šta prolazimo. Ovo ne znači da treba da se žalite non-stop i da jadikujete kako “imate loš period”. Ovo jednostavno znači “ne glumiti” i ne pretvarati se da vam je dobro, a u stvari se slamate iznutra. Ukoliko ste zabrinuti za “održanje vašeg spoljašnjeg imidža” pred svijetom i o tome šta će reći drugi ljudi, samo ćete proširiti jaz između onoga ko ste/ kako se zaista osjećate i onoga što pokušavate da odglumite. I u ovom jazu ćete početi da se gubite i da se više ne prepoznajete. Ovako kreće depresija i anksioznost.

Tajna otpornosti da je budete iskreni svo vrijeme, prvo i isključivo sa sobom. Ovako ćete naići i na prave ljude, ukoliko vam treba nečija pomoć. I ovako ćete znati kakvi su ljudi koji vas okružuju: ko je takođe iskren, ko je dobronamjeran, ko je pun predrasuda, ko ima razumijevanja za vas, ko nema. Ukratko, ko je prijatelj, a ko ne.

REFERENCE:

1. McEwen, B. S. (1998). Protective and damaging effects of stress mediators. New England Journal of Medicine, 338(3), 171–179. DOI: 10.1056/NEJM199801153380307

2. Hammen, C. (2005). Stress and depression. Annual Review of Clinical Psychology, 1, 293–319. DOI: 10.1146/annurev.clinpsy.1.102803.143938

3. Maslach, C., Schaufeli, W. B., & Leiter, M. P. (2001). Job burnout. Annual Review of Psychology, 52, 397–422. DOI: 10.1146/annurev.psych.52.1.397

4. Kendler, K. S., Karkowski, L. M., & Prescott, C. A. (1999). Causal relationship between stressful life events and the onset of major depression. American Journal of Psychiatry, 156(6), 837–841. DOI: 10.1176/ajp.156.6.837

5. Slavich, G. M., & Irwin, M. R. (2014). From stress to inflammation and major depressive disorder: A social signal transduction theory of depression. Psychological Bulletin, 140(3), 774–815. DOI: 10.1037/a0035302

6. McEwen, B. S., & Gianaros, P. J. (2010). Central role of the brain in stress and adaptation: Links to socioeconomic status, health, and disease. Annals of the New York Academy of Sciences, 1186, 190–222. DOI: 10.1111/j.1749-6632.2009.05331.x

7. Nolen-Hoeksema, S., Wisco, B. E., & Lyubomirsky, S. (2008). Rethinking rumination. Perspectives on Psychological Science, 3(5), 400–424. DOI: 10.1111/j.1745-6924.2008.00088.x