Za mnoge sam odvažna, nepopravljiva i nepodnošljiva žena

Za mnoge sam izazovna, nepopravljiva i nepodnošljiva žena. Ja sam rezultat svojih težnji i snova, kao i svoje tuge jer nikada nisam željela biti žrtva ili rob. 

Ponašala sam se u skladu sa svojom prirodom. Ono što vidite pred vama je sve što jesam i potpunosti je istina: ko god se sebi sviđa pred drugima, taj zaista voli život.

Ovaj savršeni i autentični opis se često ne odnosi na žene u njihovim dvadesetim ili tridesetim godinama. Danas govorimo o ispunjenoj, iskusnijoj i zreloj ženi, ženi koja je upoznala život. Naravno, u svakom dobru treba slaviti uspjeh, jer svako doba ima nešto lijepo i posebno. No, kako žena biva zrelija, mudrija i  svjesnija sebe, počinje se osjećati slobodnije i snažnije. Takođe shvata da joj ne treba druga "polovina" da bi bila sretna. Jer, ona umije ispuniti svoje vrijeme na druge načine.

Drugi aspekat o kojem se govori sve više i češće je takozvana "alfa žena". Žensko prisustvo je već osvojilo mnoga područja života kojima su prethodno dominirali samo muškarci. Žene su uticajne, objedinjuju vrijednosti, kreativnost i izvrsnost kako bi vodile firme i stvorile saosjećajno radno okruženje koje motiviše radnu snagu novim uspjesima. Makar one žene koje su svjesne svoje prirode, svoje uloge i koje se osjećaju ispunjeno.

Ali svi znamo da se Alfa žena nije rodila u 21. vijeku. Ona je nasljeđe cijelog ženskog pola. Žena je uvijek bila tihi i anonimni borac u sopstvenom životu. Na primjer, vratimo se našim bakama, ženama kojima se divimo, koje su znale kako da protjeraju tugu sa svojih lica i da daju sve za svoju djecu, za njihov dom, za svoju porodicu. 

Hrabre dame koje se nikada nisu žalile i koje su, dok bi gledale u svoje izmorene ruke od napornog rada, željele da njihove kćerke jednog dana postanu ono što zaista zaslužuju: ponosne žene koje ponosno stvaraju svoju budućnost.

​Naslijeđe boginje

U mnogim kulturama je rečeno da žena predstavlja "svjetlo svijeta". Ali ne nalazimo ovaj sjaj u očima žene, već u njenom trbuhu, gdje se stvara i odakle se rađa život. Istovremeno, čini se čudnim kako su kulture širom svijeta u liku žene uvijek vidjele "kreatora" i biće spremno na izazove.

Britanski pisac Robert Graves nam svojoj knjizi Bijela boginja (The White Goddess), govori kako je u mediteranskim zemljama Stare Evrope i matrijarhalnim kulturama Bliskog istoka bilo rašireno vjerovanje u boginju koja se zvala Suprema. Bilo je to božanstvo povezano sa Mjesecom u hijerarhiji iznad muških bogova po svom svijetlu i svetosti. Ali svi korijeni i uvjerenja ove jedinstvene ljepote bili su poništeni pojavom patrijarhata.

Žena i njen antropološki i kulturni trag su počeli bivati potiskivani i brisani od 400. godine prije Hrista. U to doba kada je žena bila prisiljena živjeti u tišini i potlačena u vlastitom domu. No, Suprema, bijela božica, tajanstvena kreatorka, nije nestala: u nekim narodima i dan danas živi u legendama. Njena slika se prenosila s koljena na koljeno, od žene do žene, u čarobnoj vezi ženskog naslijeđa.

Navodno je bilo govoreno da je žena poput Mjeseca. Taj se arhetip tokom godina razvijao i rastao, imao je moć nad prirodom i dešavalo se da se širila i bojazan od ovog nebeskog tijela kod onih koji su poštovali moć Sunca.

Nevjererovatna žena koju nosiš u sebi

Živimo u vremenu u kojem su izazovi dio svakodnevnice. Sve one kulturne ostavštine, koje su mnogi htjeli sačuvati u tajnosti, baština su žene. To je naslijeđe ženskog roda koje oživljava u knjigama kao što su "Bijela Boginja" ili "Žene koje trče s vukovima" autorke Clarissa Pinkola Estés. Žena zna da je ona pobjednica, ona razumije da njen glas ima moć i da ona može i treba se suočava sa sobom i vlastitim svijetom.

"Slikam sebe, jer sam osoba koja najbolje poznaje sebe." 

​- Frida Kahlo -

Trebalo bi priznati da dolazi taj trenutak. Umorne ste od govorenja "da"  onda kada zapravo želite reći "ne" . Možemo povratiti taj osjećaj potpune kontrole. Kada se više ne plašimo proticanja vremena i više ne smatramo samoću neprijateljem, već "prostorom" u kojem možemo rasti, i koji nam pruža nove prilike.

Uprkos ovome, svi znamo da žena koja izaziva svojom ličnošću i stavom nije uvijek dobrodošla. ​

​To je poput magnetnog pulsiranja koje proizlazi iz najdublje unutrašnjosti zemlje. Ono može stvarati strah i tjeskobu. Zastarjeli obrasci ponašanja koje srijećemo u stvarnosti zabrinjavaju mnoge žene koje žele izazvati neku promjenu. 

Osim toga, na ženu sa jakim karakterom i dalje se sumnjičavo posmatra. Nazivaju je egoistom samo zato što se drži svojih uvjerenja i vrijednosti, ili u nekom trenutku odluči da se posveti svom glavnom prioritetu. Vjerovali ili ne, i dalje smo žene koje pojedini proklinju zbog naših darove, ali i kojima zavide zbog naših sposobnosti.

​Nije važno da li nas vole ili ne. Mi smo ono što jesmo: ponosne na naše porijeklo, nasljednicice odvažne boginje, koje žele pronaći svoj put dostojanstveno i okružene srećom.