Verbalno nasilje: kako se nasilje manifestuje kroz jezik

Verbalno nasilje je jako štetnan oblik agresije. S jedne strane, riječi imaju moć da ostave ružan trag koji može «odzvanjati» u sjećanju mnogo godina. S druge strane, verbalno nasilje se često «prećutno odobrava», čak je i dozvoljeno u društvu.

Nije vidljivo kao fizičko nasilje, pa je, stoga teže preduzeti mjere protiv njega.

Riječi ne ostavljaju fizičke tragove. Zbog toga mnogi i prolaze nekažnjeno. Ljudi će poricati svoje riječi, govoriće da su «nešto» pogrešno protumačili ili čak da riječi ne treba ozbiljno shvatiti kada se izgovaraju kroz bijes.

Istina je da su nasilne riječi poput hladnog vjetra za dušu, i to poput «jakih udaraca vjetra». ​​Zato nije u redu tek tako nešto reći, pa poricati.

"Ne vjerujem onima s kojima ne mogu normalno komunicirati. To je izvor svog nasilja."

-Žan Pol Sartr-

Nasilne riječi štete ljudima i ruše odnose. Odnosi nikada neće biti isti nakon što se izreknu određene riječi. 

One prelaze granicu poštovanja i obzira koji druga osoba zaslužuje. Zato riječi utiču na ljude i ostavljaju ožiljke. ​

Upoređivanje ljudi sa životinjama

Iako je nasilje u ovakvoj «komunikaciji» očigledno, istina je da je ono prilično često u svakodnevnom jeziku. Neki ljudi će bez imalo razmišljanja nazvati drugu osobu «svinjom».

Problem je što je ovakva komunikacija društveno prihvaćena i zapravo se ni ne smatra uvredom. Smatra se normalnom, osim ako se ne koristi previše ili uz druge oblike nepoštovanja. Ljudi i sami sebe upoređuju sa životinjama. Nećete tako često čuti da neko kaže: "radim veoma naporno". Umjesto toga ćete čuti: "radim kao pas".

Najosetljiviji dio ovih poređenja u društvu  je to što oni lišavaju drugu osobu ljudskih osobina. ​

Toliko se često koriste da se čini kao da potvrđuju postojanje neke vrste "zakona džungle" i među ljudima, gdje poštovanje prestaje da bude važno.

Upotreba hiperbola za izražavanje negativnih emocija

Ovo je vrlo često kod ljudi koji su veoma uznemireni ili se lako naljute. Odlučuju da izraze svoja negativna osjećanja i emocije koristeći pretjerivanja u jeziku.

Neće reći da druga osoba nije ispoštovala svoj radni raspored i da je to nekoga uznemirilo. 

Umjesto toga, oni bukvalno viču na druge, prebacujući im kako takvi postupci pokazuju nedostatak poštovanja i kako čini da se osjećaju bolesnima.

Vječito ponavljanje istih žalbi i pritužbi

Konstantno ponovljanje istih zahtijeva ili žalbi je takođe komunikacija koja prikriva nasilje. Insistiranje na istim optužujućim formulama jednako je pokušaju da se drugi uvrijedi riječima. 

Ovaj govor koji se ponavlja je oblik jednostrane komunikacije. I iznad svega, to je pokušaj nametanja značenja.

Najgora je to što je ovo najprimitivniji način. To je pokušaj ubacivanja riječi u svijest druge osobe i pokušaj izazivanja griže savjesti. Ovo zapravo «poništava» drugu stranu - slušaoca. Svodi ih na metu jednostrane poruke – gdje nije cilj da imaju pravo da se brane.​

Bilo koji od ova tri načina - poređenje sa životinjama, pretjerivanje u izražavanju emocija - hiperbola ili ponavljanje žalbi – jako je štetan za komunikaciju. Oni su zapravo načini da se «prebacuje» drugoj strani kako bi se učinilo da se osjećaju loše. Ovakvom komunikacijom se značenja iskrivljuju ili gube. Nije im cilj podsticanje razumijevanja, već napad na drugu ličnost.

REFERENCE:

1. Evans, P. (2010). The Verbally Abusive Relationship: How to Recognize It and How to Respond (3rd ed.). Adams Media.

2. Stern, R. (2007). The Gaslight Effect: How to Spot and Survive the Hidden Manipulation Others Use to Control Your Life. Morgan Road Books.

3. Herman, J. L. (1992). Trauma and Recovery: The Aftermath of Violence—From Domestic Abuse to Political Terror. Basic Books.

4. Stark, E. (2007). Coercive Control: How Men Entrap Women in Personal Life. Oxford University Press.

5. Engel, B. (2002). The Emotionally Abusive Relationship: How to Stop Being Abused and How to Stop Abusing. John Wiley & Sons.

6. Bancroft, L. (2002). Why Does He Do That? Inside the Minds of Angry and Controlling Men. G. P. Putnam’s Sons.

7. Sweet, P. L. (2019). The sociology of gaslighting. American Sociological Review, 84(5), 851–875.

8. Follingstad, D. R. (2007). Rethinking current approaches to psychological abuse: Conceptual and methodological issues. Aggression and Violent Behavior, 12(4), 439–458.

9. O’Leary, K. D. (1999). Psychological abuse: A variable deserving critical attention in domestic violence. In X. B. Arriaga & S. Oskamp (Eds.), Violence in Intimate Relationships (pp. 3–23). Sage Publications.

10. World Health Organization. (2002). World Report on Violence and Health. World Health Organization.