Treba li da napustim porodicu, ako volim drugu ženu? Objašnjava sveštenik

„Bio sam vjeran svojoj supruzi sve ove godine. Ali volim drugu ženu. Poznavao sam je još prije braka. Sada među nama postoje uzajamna osjećanja. Želim napustiti porodicu, ali ne želim povrijediti svoje najbliže. U braku smo trinaest godina, imamo dijete. Šta da radim?“

Na pitanje je odgovorio protojerej Andrej Tkačov.

Andrej Tkačov je protojerej, starješina Hrama Svete Trojice u Hohlima, pisac, televizijski voditelj, bloger i misionar.

OVO JE NJEGOV ODGOVOR:

Ljubav prema drugoj ženi je zabluda. Sa suprugom ste proveli trinaest godina. Sa drugom ženom niste živjeli zajedno ni jedan dan, niste rješavali svakodnevne zadatke i probleme. Vi je volite idealizovanom ljubavlju.

Sa drugom ženom niste preuzimali dijete iz porodilišta, niste ustajali noću zbog njega, niste prali pelene, niste plaćali komunalije... Vi uopšte ne znate kako je dijeliti svakodnevni život s tom osobom.

I to je prirodno. Jer idealna slika u glavi ne podrazumijeva svakodnevicu. Idealna ljubav sastoji se od lebdenja u oblacima. I to je, ponavljam, zabluda. A kada se sve to pretvori u svakodnevni život, sve idealne slike nestanu u trenutku.

A kada nestanu ideali, ostaje isto što i kod običnih ljudi: svađe, nervoza, prepirke, psihički pritisak...

Ruku na srce, još jednom vam ponavljam da je to — zabluda. Prije vas bilo je hiljade primjera kada su se oženjene ili udate osobe zaljubljivali u nekog drugog. Udaljena osoba uvijek djeluje kao neki ideal. Nešto poput viteške ljubavi.

On je daleko, ona je daleko, ljubav je idealna. A kada ta dva čovjeka počnu dijeliti zajednički život, sve počinje da se ruši pred očima.

Zato se držite onoga što imate. I čuvajte svoju porodicu. A toj svojoj tajnoj želji morate stati nogom na grlo. Po svaku cijenu. Malo li je onih koje vam se mogu učiniti boginjama u ljudskom tijelu i probuditi u vama idealna osjećanja?

Sreća nije ono što vidite u snovima, nego ono na čemu se vozite i na čemu sjedite. Vi sa svojom suprugom rađajte još djece. Zašto imate samo jedno dijete? A ljubav ne dolazi uvijek odmah, ona se razvija s vremenom.

A ono što se nalazi izvan vaše porodice — to je zabluda. Rizikujete da zbog izmišljenih fantazija uništite svoju porodicu. Zašto vam to treba? Želite li se uvjeriti da je to fantom, pa se poslije vratiti sa suzama?

Ako napustite porodicu, odmah će nekoliko ljudi ostati nesretno — supruga, dijete, nova žena koja će se pokazati nimalo idealnom. Tako će i biti. Tako uvijek biva. Drugačije ne može biti.

Zato budite hrabri i ne podliježite provokacijama svog ludog srca. I čizmom stanite na grlo svojoj preljubničkoj želji. To je blud. I tamo nema ničega dobrog. Blud obučen u ukrase i čipku. Ali to je — blud.

Šta je blud? To je kada čovjek luta. Kada nije pronašao sebe. Ne zna ko je, kamo ide i zašto ide. Suprotnost lutajućem čovjeku jeste čovjek koji se smirio. Onaj koji se zaustavio i pustio korijenje u dubinu. Samo takvo drvo donosi plodove. A ako drvo stalno presađujete, možda nikada neće ni donijeti plod.

Lutajući čovjek ne zna kamo ide. On stalno traži nešto novo. Vječno je nezadovoljan. Misli da je mogao imati bolje. Ali to su samo fantazije.

Otuda — raspadnuti savezi, uništene porodice, napuštena djeca, novi partneri, stalne avanture... Ali u tome nema sreće niti je može biti.

Bludnik je čovjek koji je postao zavisan od demona bluda. To je pali bestjelesni duh koji sam ne može bludničiti, ali zato odlično može upravljati čovjekovim fantazijama i gurati ga prema bludu.

Tako se čovjek ponekad nađe na šahovskoj tabli kao jedna od figura koju pomjera koščata ruka bestjelesnog duha.

I uopšte, imajte na umu da je strategija ponašanja čovjeka prema svom partneru i prema porodičnim vrijednostima pokazatelj njegove blizine paklu ili raju.

​(Pripremila: Slavica Dević)

©Copyright