top of page

Svijest i materija: kako naše misli kreiraju našu stvarnost

Writer: Vanja Radivojević
Vanja Radivojević
1 hour ago
3 min read

Dr Joe Dispenza  tvrdi da  svaki put kad naučimo nešto novo, mijenja se stotine tisuća naših neurona, što utiče na stanje našeg fizičkog tijela.

​Dr Dispenza  je poznat širom svijeta po svojoj izvornoj teoriji o  povezanosti uma i materije.  Znanstvenik je stekao najveću slavu nakon objavljivanja svog priznatog dokumentarca "Znamo što čini signal " 2004. godine. Njegovo je istraživanje pomoglo otkriti  izvanredne mogućnosti svijesti  i njezinu sposobnost stvaranja sinaptičke veze uz jaku koncentraciju.


Svaki put kad naučimo nešto novo, mijenja se stotine tisuća naših neurona, što utiče na stanje našeg fizičkog tijela.


Samo zamislite: sa svakim novim osjećajem, vizijom ili emocionalnim iskustvom neizbježno se formira nova veza između dva od više od 100.000 milijona nervnih ćeija.

No, da bi doista došlo do promjena, treba se  usredotočiti na pojačanje uslovnog refleksa.  Ako se u kratkom vremenu ponovi isto takvo iskustvo, veza će se pojačati. Ako se eksperiment ne ponavlja dugo, odnos će postati slabiji ili nestaje.

​Znanost smatra da je  mozak nešto statično i čvrsto, ali zapravo ima snažnu sposobnost promjene. Nedavne studije u neuroznanosti pokazale su da svako iskustvo u fizičkom tijelu (senzacija) utiče na naš organ razmišljanja, što znači umor, strah, radost, hladnoća djeluje na i mijenjaju mozak.


"Što ako samim činom razmišljanja djelujemo na našu unutarnju alhemiju toliko često, da sistem samoregulacije tijela na kraju  shvati da je abnormalno stanje normalno?" - pita dr. Dispenza u svojoj knjizi " Razvijte svoje Mozak: Znanost mijenjanja uma »objavljenoj 2007. godine.


Dispenza tvrdi da mozak ne može razlikovati fizičke senzacije i emocionalno iskustvo. Dakle, ako su naši umovi uvijek usredotočeni na negativne misli, naša "siva materija" se lako može obmanjivati ​​i donijeti tijelo u bolno stanje.


Dispenza dokazuje svoje tvrdnje uz pomoć eksperimenta, tokom kojeg dobrovoljac sat vremena pritiska opružni uređaj prstom tokom četiri nedelje. Nakon eksperimenta prst je postao 30 posto jači. Istovremeno, druga skupina volontera morala je zamisliti da rade isto, ali u stvari nikada nisu vidjeli niti dotakli uređaj. Četiri nedelje kasnije njihovi prsti takođe su bili ojačani za 22 post!


Znanstvenici su godinama proučavali način na koji svijest kontroliše materiju: od  placebo efekta  (kada se osoba počne osjećati bolje nakon što je navodno uzimala lijekova) do prakse Tummo  (prakse tibetanskog budizma, tokom koje se učesnici znoje, meditirajući na temperaturi ispod nule). Takav uticaj prakse na fizičko stanje samo je nusproizvod koji se javlja kao rezultat hemijskih reakcija između neurona.

Istraživanja dr Dispenza su prekinuta krizama u njegovom životu. Kada je vozio bicikl, doktora je udarilo auto. Da bi povratio sposobnost hodanja, morao je proći postupak koji bi mu mogao uzrokovati hroničnu bol tokom cijelog životu.


Dispenza je odlučio izazvati znanost i izvući se iz ove teške situacije snagom svojih misli, u čemu je uspio. Devet mjeseci kasnije, Dispenza je ponovno mogao hodati.

Inspirisan tim uspjehom, odlučio je posvetiti svoj život  istraživanju veze između uma i tijela. Odlučan se istraži sposobnost snage uma da liječi tijelo. dr Dispenza je intervjuisao velik broj ljudi koji su iskusili ono što on naziva "spontanom remisijom".


​To su bili ljudi s teškim bolestima koji su odlučili ignorisati tradicionalno liječenje. Dispenza je došao do zaključka da svi ti ljudi imaju razumijevanje da njihove misli određuju njihovo zdravstveno stanje.  Kad su se usredotočili na promjenu misli, njihove su bolesti nestale, što može zvučati nevjerovatno, ali je tako.

Bez obzira na činjenicu da je Dispenza uspio pokazati i dokazati sposobnost misli da preobrazi fizičko stanje tijela,  mnogi su skeptični oko njegovih ideja. Njegova teorija o "vjerovanju u vlastitu stvarnost " za mnoge ne zvuči baš naučno. Možda znanost još nije spremna prepoznati da se tjelesno stanje može promijeniti pomoću moći svijesti, no dr Dispenza, međutim, tvrdi da se njemu to doista dogodilo.


​"Ne očekujem da će nam znanost omogućiti da idemo dalje, jer ako to učinimo, onda će se ovo pretvoriti u oblik religije. Treba ostati "izvana" i učiniti nešto natprirodno za sebe. Kada imamo potpuno povjerenje u naše sposobnosti, mi ćemo stvoriti novu znanost",  kaže dr Dispenza.





REFERENCE:

  1. Becoming Supernatural: How Common People Are Doing the Uncommon,  Joe Dispenza

  2. Fuchs E, Flügge G. Neuroplasticity: more than 40 years of research. Neural Plast. 2014;2014:541870. doi: 10.1155/2014/541870. Epub 2014 May 4. PMID: 24883212; PMCID: PMC4026979.

  3. James, W. (1890). The Principles of Psychology. Henry Holt and Company.

  4. Merleau-Ponty, M. (1945). Phenomenology of Perception. Gallimard.

  5. Varela, F. J., Thompson, E., & Rosch, E. (1991). The Embodied Mind: Cognitive Science and Human Experience. MIT Press.

  6. Clark, A. (2016). Surfing Uncertainty: Prediction, Action, and the Embodied Mind. Oxford University Press.

  7. Friston, K. (2010). The Free-Energy Principle: A Unified Brain Theory? Nature Reviews Neuroscience, 11, 127–138.

  8. Barrett, L. F. (2017). How Emotions Are Made: The Secret Life of the Brain. Houghton Mifflin Harcourt.

  9. Husserl, E. (1931). Ideas: General Introduction to Pure Phenomenology. George Allen & Unwin.

  10. Wegner, D. M. (2002). The Illusion of Conscious Will. MIT Press.

  11. Chalmers, D. J. (1996). The Conscious Mind: In Search of a Fundamental Theory. Oxford University Press.

bottom of page