Suprotno od narcisa nije empata, nego ehoista

Narcizam je posljednjih godina postao jedna od najčešće pominjanih tema kada je riječ o mentalnom zdravlju. ​

S pravom se fokusiramo na narcise i analiziramo njihove obrasce ponašanja kako bismo ih naučili prepoznati i izbjegavati. Ali šta je s onima koji su često u njihovoj blizini, a da sami ne doprinose takvom ponašanju?

Šta možemo naučiti o ljudima koji su privučeni narcisima, koji ih fasciniraju ili se jednostavno nađu u njihovom krugu bez vlastite volje? Jesu li i oni problematični – možda čak i više?

Druga strana medalje

Danas gotovo svi znamo šta znači biti narcis – osoba usmjerena isključivo na sebe, egoistična i uvjerena da je najvažnija od svih. Posljednjih godina mnogi su naučili prepoznati narcise u svom okruženju i razumjeti kako njihovo ponašanje utiče na druge.

Međutim, manje smo pažnje posvetili onima koji se često nalaze oko narcisa, a nisu im slični – naprotiv, oni su njihova potpuna suprotnost.

"Eho ponašanje"

Ti ljudi se nazivaju ehoisti. Kao što ime sugerira, ehoisti su potpuna suprotnost narcisima.

Termin je relativno nov i uveo ga je harvardski psiholog Dr Craig Malkin, koji aktivno radi na definisanju ovog tipa ličnosti. Iako se smatraju suprotnim od narcisa, i dalje spadaju u spektar poremećaja ličnosti. Iako još uvijek nije službeno priznat kao poremećaj ličnosti, ehoizam sve više dobija pažnju kao rastući problem.

Šta je ehoizam?

Za razliku od narcisa koji stalno traže pažnju i priznanje, ehoisti bježe od bilo kakvog fokusa – čak i kada je pozitivan, poput pohvala ili čestitki. Njima više odgovara da ostanu u sjeni, neprimijećeni, da njihov rad ostane neprepoznat.

Njihovo odbijanje pažnje podsjeća na neku vrstu fobije. Izbjegavaju svaku vrstu priznanja, uvjereni da nije važno niti potrebno isticati ono što su postigli. Oni će slaviti tiho – sami, bez publike.

Po prirodi su tihi, povučeni i najčešće uživaju u vlastitom društvu.

Zvuči poznato...

Potreba za povučenim životom može zvučati kao introverzija, ali ehoisti nisu nužno introverti, niti su svi introverti ehoisti.

To je česta zabuna, ali postoje važne razlike.

Na primjer, i introverti i ehoisti izbjegavaju previše pažnje, ali introverti i dalje žele priznanje za ono što dobro rade – samo ne žele biti u centru pažnje. Ehoisti ne žele priznanje uopšte – radije će pustiti nekoga drugog da ubere sve zasluge.

Uvijek na posljednjem mjestu

Ehoisti imaju još jednu karakteristiku koju introverti nemaju – duboku potrebu da se brinu o drugima.

Dok narcisi žele kontrolu i dobit bez empatije, ehoisti žele brinuti o drugima i zanemaruju vlastite potrebe. Uvijek će reći "da", odgoditi vlastite obaveze, staviti tuđe potrebe ispred svojih, i sve to s uvjerenjem da im je to životna svrha.

Odakle to dolazi?

Mnogi ehoisti su odrasli uz osjećaj da nikad nisu dovoljni, bez obzira na postignuća. Bili su omalovažavani, kritikovani ili ignorisani kad god su pokazali ponos – pa su počeli skrivati te osjećaje, do te mjere da im je to promijenilo ponašanje.

Tako je počelo njihovo stalno stavljanje drugih ispred sebe. Uvjerili su se da su drugi vredniji i da zaslužuju pažnju, ljubav i divljenje. Ako oni nisu vrijedni ljubavi, možda će je ipak zaslužiti ako je daju drugima.

Veza sa narcisima

Ljudi kojima ehoisti posvećuju svoje vrijeme i energiju često su upravo narcisi – zato se ova dva tipa ličnosti tako često pojavljuju zajedno.

Narcisima treba neko ko će hraniti njihov ego i potvrđivati njihovu veličinu. Ehoista sa dubokom potrebom da udovolji i dobije odobrenje postaje savršen "plijen".

To često dovodi do zlostavljačke dinamike, gdje ehoist pati pod kontrolom narcisa – i nesvjesno ponavlja iste obrasce iz djetinjstva.

Ključna razlika

Gledano sa strane, ehoizam možda i ne izgleda loše. Tiha, skromna, korisna osoba – kako to može biti loše?

Ali problem nije u osobinama samim po sebi, nego u tome što su one dovedene do krajnosti. Ehoista zanemaruje vlastite emocionalne (pa i fizičke) potrebe zarad drugih – i tu počinje nezdrav obrazac.

Budućnost ozdravljenja

Zato je važno – ako poznaješ ehoistu, ili misliš da si i sam jedan – potražiti stručnu pomoć. Ovo ponašanje duboko je ukorijenjeno u podsvijesti i neće se promijeniti samo od sebe. Potrebna je podrška osobe koja će ti pomoći da razložiš sve te slojeve bola i tenzije koje si godinama potiskivao/la.

Ali nemaš razloga za očaj. Postoji izlaz.

Najveći korak koji trebaš napraviti je – staviti sebe na prvo mjesto. Počni ovdje: reci sebi da zaslužuješ pomoć. Da si vrijedan/vrijedna pažnje i ljubavi.

Jer to je istina. Svi mi vrijedimo – vrijediš i ti.

REFERENCE/STUDIJE/LITERATURA:

1. Davis D. (2005). Echo in the darkness. DOI: https://doi.org/10.1521/prev.92.1.137.58711

2. Malkin C. (2015). Rethinking narcissism: The secret to recognizing and coping with narcissists. New York, NY: HarperCollins.

3. Savery DC. (2018). Echoism: The silenced response to narcissism. New York, NY: Routledge.