Sindrom spasioca kod žena: znakovi. Kako postati dostojna ljubavi

„Ja se toliko trudim za njih, a oni to uzimaju zdravo za gotovo“, „Dala sam mu najbolje godine svog života!“…

Ponekad nam je teško napipati granicu između zdrave brige i spasilačkog ponašanja. Zbog toga, umjesto čvrstih odnosa i međusobnog poštovanja, dobijamo zanemarivanje od strane bližnjih, gorka razočaranja i stalni umor. Vodeći stručnjak naše ženske studije IQ Ladies objašnjava po čemu se zdrava briga razlikuje od sindroma spasioca, odakle dolazi takvo ponašanje — i kako učiniti da nas ljudi prestanu uzimati „zdravo za gotovo“.

Žena-spasilac: 5 znakova

Sindrom spasioca nije bolest, već karakterističan skup načina razmišljanja i ponašanja. Kod žena se on često posebno jasno ispoljava zbog sociokulturnih normi u odgoju djevojčica. Pogledajmo ključne znakove.

1. Žrtvovanje

Kod zdrave brige ne stavljamo tuđe potrebe i želje iznad svojih. Pomažemo ljudima iz stanja unutrašnjeg resursa: kada imamo čime da dijelimo.

Ja brinem o svom zdravlju, ciljevima i snovima. I mogu istinski pomoći drugima upravo zato što sama ne trebam spasavanje. Imam iz čega „davati“.

Ali kod sindroma spasioca tuđe potrebe stavljamo iznad svojih, pokazujemo brigu i pomoć na štetu sebe. Štaviše, ta unutrašnja žrtva nam je važna: što više „otkidamo od sebe“, to nam se takva „briga“ čini značajnijom i vrijednijom pohvale.

Nemam snage, i meni samoj treba pomoć i podrška. Ali ipak pomažem „preko svojih mogućnosti“, dajem cijelu sebe! Upravo je u tome prava ljubav. Pa nisam ja neka sebična osoba…

2. Pomoć bez zahtjeva

Kod zdrave brige poštujemo granice druge osobe i ne žurimo pomagati dok nas neko ne zamoli. A kada se neko žali, možemo pitati kakav oblik komunikacije mu je potreban: pomoć ili samo podrška.

Prijateljica mi se žali na život. Pitam je: da li želi da je saslušam, dam savjet ili pomognem konkretnim djelom? Najčešće joj samo treba da se izjada, dobije pažnju i podršku. Ali kada je imala probleme sa zdravljem ili roditeljima, pomogla sam konkretno i pronašla dobrog doktora.

Kod sindroma spasioca mi doslovno „namećemo dobro“: pomažemo bez da nas iko pita. Na svaku žalbu odmah dijelimo savjete, uporno nudimo svoje znanje i vještine, pokušavamo riješiti tuđe probleme umjesto njih i često dovodimo ljude u neprijatnu situaciju.

Joj, sad ću ti ja sve objasniti, sama ću sve uraditi! Vidim kako patiš, srce mi se cijepa! Nikada ne mogu proći pored toga, takva sam osoba… I nemoj se raspravljati! Nije pristojno odbijati pomoć!

3. Pretjerana briga

Kod zdrave brige ulažemo onoliko truda koliko je zaista potrebno za podršku, ne pretjerujemo s brigom i pažnjom.

Mirno sam objasnila kolegi kako da riješi zadatak i vratila se svojim obavezama. Pomogla sam rođakinji da izabere puder za bebu i više se ne miješam savjetima.

Kod sindroma spasioca počinjemo „prekoračivati ovlasti“: potpuno skidamo odgovornost s druge osobe i preuzimamo sve na sebe, nudimo još više „usluga“, okružujemo osobu kontrolom. A ako neko pokuša odbiti, reagujemo agresivno.

Ja ću to radije sve sama uraditi, a ti samo stani sa strane. Znaš, ovdje ti je još pogrešno, i ovdje isto. Ja ću sve ispraviti. A da li ti mogu još nešto pomoći?

Kako je tvoja beba? Jesi li pravilno koristila puder? A koje pelene kupuješ? Evo i knjige o odgoju. Zovi me češće, imam iskustva!

Radi kako ja kažem i ne raspravljaj se! Ja to bolje znam.

4. Pretjerivanje u odgovornosti

Kod zdrave brige razlikujemo sebe od drugih i ne vodimo se društvenim etiketama.

Ovdje je moja zona odgovornosti. Ovdje mogu pomoći, a mogu i odbiti. A ovdje neko pokušava manipulirati mnom i to ne moram raditi.

Kod sindroma spasioca pojavljuju se zamke u razmišljanju koje nas tjeraju da pretjerujemo sa svojom odgovornošću, nametljivo nudimo pomoć i sve preuzimamo na sebe:

"On će bez mene propasti!"

"Oni bez mene neće uspjeti, sve se drži na meni!"

"Moram, ja sam žena / majka / kćerka!"

"Muž izgleda tužno i nervozno, to je sve zbog mene!"

5. Skriveni motivi

Kod zdrave brige i pomoći iskreni smo prema sebi i drugima kada su u pitanju naši motivi.

Pomoći ću mu jer je to tražio, a ja imam želju i mogućnost. Ali on mi zbog toga ništa ne duguje.

Pomoći ću kolegici, i želim da mi ona uzvrati kada bude prilika. Zato joj otvoreno kažem da i ja računam na njenu podršku ili odmah zamolim za pomoć u nekoj drugoj situaciji.

Kod sindroma spasioca postoje skriveni motivi — i često ih ne priznajemo ni sebi. Svaka „nesebična“ žrtva zapravo je manipulacija: kao da s drugim ljudima potpisujemo ugovor, ali njegove uslove nikada ne izgovorimo. A kada ljudi na kraju „prekrše“ taj neizgovoreni dogovor, osjećamo iritaciju, uvrijeđenost, ljutnju i mržnju.

Ovako zvuči žena spasilac:

"Ja sam sve nosila na svojim leđima dok se on opijao, žrtvovala se, ništa nisam tražila za sebe… Očekivala sam da će to cijeniti i shvatiti, da će me uvijek voljeti i okružiti brigom… A on je samo otišao! To je izdaja!

Dolazim kući s posla umorna, ali ipak pravim savršen red u kući, sve čistim do sjaja… Mislila sam da će muž i djeca to cijeniti i ponuditi pomoć… A oni kao da to ni ne primjećuju! Za koga se ja uopšte trudim?! Nezahvalni…"

Kako izaći iz uloge žene spasioca?

Sada da vidimo kako prestati žrtvovati sebe zbog iluzornih očekivanja.

1. Razraditi uzroke

Za početak treba razumjeti šta stoji iza naše sklonosti ka žrtvovanju i nepoželjnoj pomoći. Razlozi su individualni, ali najčešće su to sljedeća uvjerenja koja neprimjetno iskrivljuju našu percepciju:

„Zaslužiti ljubav i poštovanje.“ U djetinjstvu nismo imali iskustvo bezuslovne roditeljske ljubavi. Pažnju i lijepe riječi morali smo zaslužiti dobrim ocjenama, postignućima, ponašanjem ili pomoći u kući. I sada taj obrazac prenosimo u odnose i posao: „Ako budem radila kako on želi, voljet će me i hvaliti.“

„Zadržati ljude pored sebe.“ Učili su nas da je vrijednost žene u njenoj korisnosti i praktičnosti, inače „nikome ne treba“. Zato žrtvovanjem pokušavamo zadržati ljude: „Ako budem dobra i korisna suprugu, nikada me neće ostaviti“, „Ako dam djeci sve od sebe, uvijek će me pamtiti i pomagati mi.“

„Ispraviti nepravdu.“ U prošlosti smo doživjeli nepravdu: niko nam nije pomogao, bili smo povrijeđeni ili izdani. Sada želimo promijeniti taj scenario: „Meni niko nije pomogao, ali ja hoću! Mene nisu spasili, ali ja ću spasiti!“

„Pobjeći od vlastitih problema.“ Opsesivna briga o drugima često je način izbjegavanja vlastitih problema. Ona nam daje osjećaj da smo „nešto uradili“ i dobijamo odobravanje okoline.

2. Postavljanje granica

Sljedeći korak je naučiti razlikovati svoju odgovornost od tuđe.

Ne dajemo savjete i kritiku ako nas niko nije pitao.

Ne pomažemo bez zahtjeva i ne nudimo nametljivu pomoć.

Ne miješamo se ako osoba može sama riješiti problem.

Ne preuzimamo odgovornost za tuđe emocije i ponašanje.

Ne preuzimamo odgovornost za tuđe odluke.

Ne stavljamo tuđe potrebe iznad svojih.

Na početku ćemo se vraćati starim navikama. Ali cilj nije promijeniti se preko noći, već postepeno učiti drugačije razmišljati i djelovati.

3. Jasno govoriti o potrebama i očekivanjima

Ljudi ne mogu čitati naše misli. Čak i ako nešto izgleda „očigledno“, druga osoba može misliti drugačije.

Zato učimo otvoreno govoriti o svojim potrebama, željama i očekivanjima. Ako stalno šutimo o onome što nam treba, zapravo oduzimamo drugima priliku da znaju šta nam je važno.

4. Staviti sebe na prvo mjesto

Da bismo izašli iz uloge Spasiteljice, moramo sebe staviti na prvo mjesto.

To nije egoizam, već zdrav razum. Ako se ne brinemo o sebi, potcjenjujemo svoje potrebe i iscrpljujemo se, ugrožavamo ne samo svoje zdravlje nego i živote ljudi koje volimo.

Zato počinjemo odnositi se prema sebi kao prema najbližoj osobi.

Fizičko zdravlje. Osiguravamo sebi kvalitetan san, pravilnu prehranu, umjerenu fizičku aktivnost i redovne zdravstvene preglede.

Mentalno zdravlje. Učimo prepoznati i proživjeti svoje emocije, pratimo stresne faktore i pokušavamo smanjiti komunikaciju s ljudima koji ignoriraju naše granice i potrebe.

Važno je zapamtiti: stres nas ne čini boljim ili herojskim ljudima. On nas čini umornijima, nervoznijima i razdražljivijima, smanjuje našu sposobnost empatije. Stres nas može pretvoriti iz brižne žene u hladnog i kontrolirajućeg kritičara.

​(Pripremila: Slavica Dević)

©Copyright