Obezvrijedite one koji obezvrijede vas

Tema je bolna. I za neke ne samo teorijski, već na nivou „teško je disati“. Jer obezvređivanje nije samo gruba riječ ili zajedljiv komentar. 

To je način da se pogodi u najranjivije mjesto. Da se čovjek navede da posumnja u sebe. Da se unutra nešto stegne. Da se pojavi ta podmukla misao: „A možda stvarno ne vrijedim ništa?“

Ko obezvređuje?

Bilo ko. Rođena majka može reći: „Ti nikad nisi bio ili bila kao sav normalan svijet.“ Kolega može usput dobaciti: „Ti jesi vrijedna ili vrijedan, ali u našoj oblasti se to ne smatra ozbiljnim postignućem.“ Partner može ravnodušno primijetiti: „Ti si previše osjetljiv(a). Svijet se ne vrti oko tebe.“ A ponekad to nisu ni direktne riječi – nego intonacija, pauza, pogled, poređenje.

I ono što najviše boli jeste to što se to ne dešava sa strancima, nego s onima čije je mišljenje još donedavno imalo težinu. Čija je riječ mogla nadahnuti – ili zgaziti. 

Zašto ljudi obezvređuju?

Razloga ima mnogo. I ne moraju uvijek biti vezani za konkretnu osobu kojoj su riječi upućene. Često onaj koji obezvređuje govori više o sebi nego o onome kome se obraća.

1. Zaštita vlastite ranjene psihe

Kod ove osobe je sve jednostavno i tužno. Čovjek u sebi osjeća slabost, bezvrijednost, zavist, bijes, i da ne bi pukao – izbacuje to vani. Traži metu. Ponekad po navici, kao da drugačije ne zna živjeti. Psihološka projekcija, prenos – zovite to kako hoćete. To je način da se „spasi“ prebacivanjem fokusa na drugog. Kao, nisam ja taj koji ništa nije postigao, nego je njegov uspjeh lažan.

Frojd bi klimnuo glavom.​

2. Manipulacija i kontrola

Obezvrijediti znači slomiti. Srušiti samopouzdanje, potisnuti, izazvati osjećaj krivice ili srama. A onda pažljivo ponuditi „spasonosni prsluk“. U toksičnim odnosima to je stalna pojava: prvo – „ti ništa ne znaš“, a onda – „bez mene bi se sigurno izgubio“. To je oblik zavisnosti, i to posebno strašan zbog svoje neprimjetnosti.

3. Samouzvišenje na tuđi račun

Zašto se truditi da budeš bolji ako možeš jednostavno poniziti drugog? To je stari trik – izgledati kao div stojeći na ramenima onoga koga su savili. Takvi ljudi često ne znaju iskreno se radovati tuđem uspjehu. Jer bi se tada morali suočiti sa vlastitim neuspjehom – a to boli.

4. Iskrivljena percepcija i usko razmišljanje

Ne stoji uvijek loša namjera iza obezvređivanja. Ponekad je to samo ograničenost. Ljudi sa malo iskustva, krutim uvjerenjima i uskim pogledom na svijet mogu čak i ne shvatiti da njihove riječi povređuju. Oni iskreno vjeruju da „muškarcu nije dopušteno plakati“, da „poslije četrdesete život prestaje“, i da je „u naše vrijeme bilo bolje“.

Ovdje nije u pitanju zloba, nego gluhoća. A s tim je najteže – jer je gotovo nemoguće išta ispraviti ili osobu uvjeriti u drugačije.

Šta sa tim učiniti?

I tu dolazi ključni preokret. Česta reakcija je šutnja, unutrašnja povrijeđenost, želja da se dokažemo, opravdamo, zaslužimo. Ali sve to je nastavak scenarija u kojem druga osoba ima moć nad vašim osjećajima.

A može i drugačije. I treba drugačije.

Obezvrijedite one koji obezvređuju vas

Ovo nije poziv na osvetu ili mržnju. Ovo je unutrašnja odluka: „ti za mene više nisi autoritet“. Kao da utišate dosadnu radio-stanicu. Neka govori ako želi – vi je više ne slušate.

1. Obezvrijedite uzajamno

Ako vas neko ne cijeni – ne trošite energiju da ga ubjeđujete u svoju vrijednost. Ne vezujte se. Ne dokazujte se.

Kako je rekao Bernard Šo: „Nikada se ne raspravljaj s budalom – ljudi možda neće primijetiti razliku među vama.“

Uzvratno obezvređivanje nije agresija, nego unutrašnja promjena vrijednosti. Ta osoba više nije na listi važnih. I to donosi olakšanje.

2. Smanjite značaj njihovog mišljenja

Nekada su riječi te osobe imale težinu. Ali vremena se mijenjaju. Zar zaista treba dozvoliti da rečenica iz prošlosti odlučuje kako ćete živjeti danas?

Mišljenje onih koji obezvređuju prestaje imati smisla onog trenutka kada za vas izgubi emocionalnu moć. To je kao skidanje starih tapeta – dugo traje, prašnjavo je, ali na kraju zrak postaje lakši.

3. Birajte sebe

Ovo nije egoizam. Ovo je zrelost. To je sposobnost da stanete uz sebe, a ne protiv sebe.

Kako je rekao Stephen Chbosky: „Prihvatamo onu ljubav za koju mislimo da je zaslužujemo.“

Ali s godinama – i iskustvom – dolazi pravo da biramo drugačije.

Ponekad izabrati sebe znači jednostavno ne nazvati nikoga. Ne objašnjavati sebe. Ne nastavljati odnos.

4. Birajte ono što je svijetlo

Postoje ljudi koji vjeruju u vas. Koji vas bodre, inspirišu, slušaju. Postoje poslovi u kojima se osjećate živo. Postoje mjesta gdje se lakše diše.

Pa zašto onda stajati pred zatvorenim vratima, ako je negdje prozor širom otvoren?

5. Živite lakše

"Obezvrijediti" s vaše strane ne znači mrziti. To znači ne primati k srcu. Ostaviti po strani. Osloboditi prostor za one koji u vama vide vrijednost – ne zbog postignuća, ne zbog pogodnosti, ne zbog ispunjavanja očekivanja, nego jednostavno zato što postojite.

Kako je rekao Jung: „Ono što odbacuješ – upravlja tobom. Ono što prihvatiš – transformiše se.“

Prihvatiti da vas neko nije razumio nije poraz. To je odrastanje.

Obezvređivanje je bol koja se može skrivati godinama. Ali to je i prilika. Da vidite ko je zaista uz vas. Ko vas podržava. Ko poštuje vaše granice.

I, najvažnije, to je prilika da naučite biti na svojoj strani. Jer na kraju – to je i glavna zaštita. I glavni izbor.

​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut)

©Copyright