Brzo i efikasno pravilo za situacije kada vas omalovažavaju. Koristite ovu tehniku da natjerate druge da vas cijene
Updated: Nov 1
Omalovažavanje je najčešći razlog za obraćanje psihologu, a još je teže kada vas omalovažavaju vaši najbliži, jer se njima suprotstaviti mnogo je složenije.
Ako vas uvrijede na poslu, neko vam stane na nogu u javnom prevozu ili vas u redu izgrdi nepoznata osoba, tu nema većih problema. Ili odgovorite, ili se jednostavno povučete iz toksične komunikacije bez da trujete sebe.
Ali kada je riječ o bliskim ljudima, nemoguće je samo tako pobjeći, skloniti se prema izlazu ili prekinuti komunikaciju.
Šta uraditi ako se radi o rođaku, partneru ili članu porodice?
Primjer 1: Dijelite radosnu vijest – unaprijeđeni ste na poslu.
Odgovor: „Ma to ti je samo sreća.“
Primjer 2: Kažete da ste umorni i da vam je potreban odmor.
Odgovor: „Umorna? Pa ti ništa ozbiljno i ne radiš.“
Zamislite da u rukama nosite krhku vazu – svoja osjećanja, trud, nade. Povjeravate je drugoj osobi, a ona je baca na pod i kaže: „Ma to je samo staklo, takvih ima na pretek.“
Čovjeka počinju cijeniti tek kada ga više nema. Zvuči grubo, ali korisno je napraviti pauzu u odnosima, na primjer:
odmaknuti se u stranu
povećati distancu
odmoriti se jedni od drugih
biti nasamo
prošetati odvojeno i sagledati situaciju sa strane.
Dobro se najbolje vidi s distance, a distanca je najbolji način i metof samopomoći.
Distanca u odnosima je potrebna i naš je zadatak naučiti je regulisati, da ne potonemo u obescjenjivanje. Ali postoje rizici.
Kada se udaljite od osobe koja vas je obescjenjivala, ona može jednostavno „zaboraviti“ na vas i reći „zbogom“.
Tada se zapitajte: „Da li sam toj osobi zaista bila potrebna ili je samo čekala zgodan povod?“
Na odstupanje i davanje slobode drugome sposoban je samo jak čovjek, onaj koji zna svoju vrijednost – a takvi ljudi se poštuju.
Zašto savjet psihologa djeluje, a prijateljice ne?
Zato što psiholog ostaje na distanci. Nije upleten u vašu ličnu priču, ne pritiska vas emocijama i očekivanjima.
Da su najbliži u stanju govoriti s istim poštovanjem i prihvatanjem kao psiholog – sve bi bilo drugačije. Ali kada nameću nešto, pritiskaju, sude – gubite osjećaj sebe.
Kakvi se ljudi cijene i poštuju?
Ljudi s unutrašnjom snagom, oni koji znaju svoju vrijednost. Oni koji se ne pravdaju, ne mole i ne trče za pohvalama.
Hoće li iko obescjenjivati snažnu, stabilnu, samopouzdanu, samostalnu osobu?
Ne. A i ako pokuša, naići će na otpor.
Ne trebate spašavati sve – spašavajte sebe.
Jačajte unutrašnje i spoljne oslonce: finansije, zdravlje, tijelo.
Učite govoriti „ne“ bez osjećaja krivice.
Ne bojte se biti „loši“ ili „nezgodni“.
Obescjenjuju uvijek žrtvu.
Biti u ulozi žrtve znači živjeti s osjećajem da je „cijeli svijet protiv mene“. To vodi do stalnih žalbi na život, optužbi usmjerenih na šefa, partnera, državu ili vrijeme.
Martin Seligman je u seriji eksperimenata otkrio da kada živo biće duže vrijeme ne može uticati na rezultat, prestaje čak i pokušavati. To stanje nazvao je „naučena bespomoćnost“. Čovjek u ulozi žrtve – to je upravo onaj koji se navikao da ništa ne može promijeniti.
Na vama je kao da stoji meta.
Psihologija žrtve kao da šalje u svijet signal: „Slab sam, možete upravljati mnom.“ I osoba sklona agresiji to nesvjesno prepoznaje.
Žrtvi treba neko ko će „potvrditi“ da ona ništa ne može.
Tiraninu treba neko ko se neće opirati.
Primjer:
Žena „spašava“ muža alkoholičara, nadajući se da će se promijeniti.
On ponovo posrne, a ona ostaje u ulozi patničke heroine.
To nije ljubav.
Kako izaći iz uloge žrtve – stvarni koraci:
Ne uklanjati posljedice, već uzrok. Ne spašavati druge, ne svetiti se onima koji vas povređuju, već tražiti gdje nema unutrašnjeg oslonca i razvijati ga.
Dodajte finansijske resurse, ostvarujte se u životu, pronađite hobije, bavite se sobom.
Što više imate unutrašnjih oslonaca, to je manje želje da budete žrtva.
REFERENCE:
Smith, M. J. (1975). When I Say No, I Feel Guilty. Bantam Books.
Cloud, H., & Townsend, J. (1992). Boundaries: When to Say Yes, How to Say No to Take Control of Your Life. Zondervan.
McKay, M., Davis, M., & Fanning, P. (1983). Messages: The Communication Skills Book. New Harbinger Publications.
Brown, B. (2010). The Gifts of Imperfection. Hazelden.
Forward, S. (1997). Emotional Blackmail: When the People in Your Life Use Fear, Obligation, and Guilt to Manipulate You. HarperCollins.
Evans, P. (1996). The Verbally Abusive Relationship: How to Recognize It and How to Respond. Adams Media.
Herman, J. L. (1992). Trauma and Recovery: The Aftermath of Violence—From Domestic Abuse to Political Terror. Basic Books.
