Smrt je neprijatna tema za većinu ljudi. To je zato što smo jedina stvorenja koja su potpuno svjesna sopstvene smrtnosti. Misao (vjerovanje) koja nas uznemirava i koju svi dijelimo jeste da kad jednom umremo prestajemo da postojimo. Prolazimo kroz život pokušavajući da se što više odvojimo od ove misli. Naš materijalistički pogled na svijet raste proporcionalno našim individualizovanim egoističnim čulima, s obzirom da nauka jednostavno demistifikuje naše postojanje, svodeći

Mnogi ljudi koji umiru čini se da osjete kada im je smrt blizu, često prije nego što to shvate doktori ili njihovi najbliži. Sedona je imala izoštren osjećaj za teatralnost i vodila je porodične drame poput kraljevske koreografije. Bila je i žena ogromne vjere koja bi svakome ko bi je poslušao govorila da ju je Bog održao kroz njenih 83 godine života. Vjera je zauzimala toliko prostora u njenoj duši da je rijetko koja rečenica sa njenih pomno našminkanih usana izlazila bez re

Postoje smrti koje sa strane izgledaju kao iznenadne i slučajne. Čovjek se može osjećati normalno, nemati očigledne tegobe – a ipak se u nekom trenutku dogodi iznenadan i fatalan kardiovaskularni događaj. Upravo se takvi slučajevi najčešće komentarišu, jer djeluju nepredvidivo. Sa stanovišta kardiologije, pojava koronarne bolesti srca koja se prvi put manifestuje iznenadnom smrću nije nimalo rijetka. To je jedan od tipičnih oblika toka koronarne bolesti srca. Kod većine ljud

„Kada se čovjek rađa – on plače, a svi se raduju. Kada čovjek umire – on se raduje, a svi plaču“, govorili su naši preci. Koliko dugo duša ostaje na Zemlji nakon smrti? Vjera u zagrobni život i besmrtnost duše može biti izvor utjehe i način da se prevaziđe strah od smrti – kako za samog čovjeka, tako i za njegove bližnje. Obredi sahrane i pomena često su usmjereni ka tome da olakšaju prelazak duše u drugi svijet i donesu mir onima koji ostaju. Bez obzira na stvarno postojanje

Akademkinja Ruske akademije nauka Natalija Petrovna Behtereva (1924—2008) cijeli život je posvetila proučavanju ljudskog mozga. Njen autoritet u oblasti neurofiziologije bio je neupitan. Mnogo toga što je govorila išlo je protiv savremenih shvatanja o mozgu i svijesti, što je dalo povoda nekim neodgovornim kolegama da posumnjaju u njenu razboritost. Na primjer, vjerovala je u proročanske snove i sama je svjedočila natprirodnim sposobnostima Vange, te je dijelila stav da je mo

Smrt bliske osobe uvijek je prekid koji ostavlja nezacjeljivu ranu u duši. Tuga, čežnja, osjećaj praznine... Čini se da je veza zauvijek prekinuta, da je glas koji smo poznavali od djetinjstva utihnuo u ništavilu. Međutim, brojna svjedočanstva običnih ljudi govore suprotno. Smrt nije kraj postojanja, već samo prelazak u drugo stanje bivanja. Fizičko tijelo odlazi, ali duša ostaje. I što je najvažnije: ljubav koja vas je povezivala za života ne poznaje granice prostora i vreme

Vrata između svjetova Smrt nije kraj. To je prelaz. Drevni mudraci, proroci, mistici, pa čak i savremeni istraživači svijesti saglasni su u jednom: ljudska duša ne nestaje prestankom disanja. Ali kuda ona odlazi? Šta joj se dešava u prvim danima, sedmicama, a posebno — u prvih 40 dana nakon fizičke smrti? Zašto je upravo četrdeseti dan postao granica u pomenima umrlih gotovo u svim kulturama Evroazije? Ovaj period nije samo odavanje počasti tradiciji. To je sveto vrijeme kada

Tajna iz koje se niko ne vraća Smrt je najveća misterija ljudskog postojanja. Okružena je strahom, poštovanjem, nadom i očajem. Svako od nas, prije ili kasnije, postavlja sebi pitanje: šta se dešava nakon što srce prestane da kuca? Ali još uznemirujuće i dublje pitanje glasi – da li čovjek shvata trenutak svoje smrti? Razumije li da više nije živ? I ako razumije, kako se ta spoznaja manifestuje? Ako ne razumije – gdje se tada nalazi njegova svijest? I zašto živi ponekad osjeć

​Smrt nije samo kraj života; to je samo prelazak u novu fazu postojanja. Kada nam srca prestanu kucati, kada nam dah napusti tijelo, ne nestajemo potpuno. Mi jednostavno ponovo gradimo, pronalazimo novi oblik, novo postojanje. Smrt nije kraj, već prelazna faza, poput prelaska iz jedne prostorije u drugu. Ostavljamo iza sebe fizičko tijelo, ali duša nastavlja svoj put. Susrećemo druge duše koje su tim putem prošle prije nas, dobijamo od njih mudrost i znanje. Nakon toga se vra