Čime se glup čovjek razlikuje od pametnog? - Odgovor psihijatra Tomasa Sasa
Male i sitne gluposti može počiniti svaki čovjek. Ali ako neko tvrdoglavo stoji na svome i ne želi prihvatiti nešto drugo, onda to prije govori o nedostatku razuma.
Samo se glup čovjek uvijek vrijeđa i ne oprašta, čime sebe lišava mnogih ljepota života. A razuman čovjek jednostavno to pusti i ide dalje. Međutim, on izvlači zaključke i čuva iskustvo.
Glupost i razum: zapamtiti i pustiti
U životu svakog čovjeka postoje dobri i teški trenuci. Od dobra se većina raduje i širi ga dalje, iako ne uvijek. A teške životne zadatke ljudi rješavaju u skladu sa svojim mogućnostima i mentalnim sklopom. Upravo tu se krije pokazatelj životnih vrijednosti koji razlikuje ljude.
Tako su glupi ljudi uvijek skloni u svemu vidjeti prepreke, često krive druge i ne primjećuju ono najvažnije. A oni koji razmišljaju pokušavaju razumjeti situaciju i unijeti nešto korisno u svoj život, bez obzira na porijeklo problema. Rješavaju i često ne u svoju korist, nego zato što tako bude bolje za sve.
Glupost, odnosno glupa osoba se razlikuje od razumne po sljedećem:
Pamti sve – drugi čovjek ne pamti uvijek detalje, posebno neki težak razgovor ili okolnosti. Jer mnogo toga što je teško pokušava pustiti kako bi mu se lakše živjelo. A glup čovjek ne može da pusti. On kopa po onome što ga još više tjera u ćošak. Ali ne može shvatiti razlog.
Ne oprašta baš ništa – glup čovjek je spreman odinama pamtiti neki trenutak koji ga je povrijedio. I stalno mu se vraća. Time sebe pretvara u nešto nerazumljivo. Drži se uvrede, misleći da time olakšava svoje poteškoće, ali iz toga ništa ne dobija.
Postupa još gore, pogoršava situaciju – ne izvlači zaključak, nego ponovo pokušava i čini još gore nego prije. Ne razmišlja o onima koje je povrijedio, već im pravi još veće zlo. Troši vrijeme i sebe, umjesto da krene u novi, sretan život.
Razum je oduvijek pomagao čovjeku da shvati uzroke svojih neuspjeha. Time ih pretvara u nešto vrijednije. Možda zato ljudi naučeni iskustvom počinju cijeniti svaki svoj trenutak. Ne zatrpavaju život nepotrebnim brigama. Uklanjaju loše misli i zadržavaju se na onome što je bolje.
Istinski aduti su oprost i dobrota. Zahvaljujući njima, glupi gube svoje pobjede. Jer nisu naučili izlaziti iz situacija koje ih uništavaju.
Oni ne mogu oprostiti onome ko ih je povrijedio godinama, troše svoje dragocjeno vrijeme na njega ili nju, dok se on već bavi svojim životom. Oprostiti ne znači pokazati slabost, već pokazati mudrost i izaći prema onome što je dobro.
Ne pustiti i pamtiti: stavovi glupog čovjeka
U životu se mnogo toga dešava. Ljudi tako usvajaju iskustvo. Rastu duhovno i idu prema svojim novim nadama. Ali to ne prihvata svaki čovjek. Tvrdoglavost i osjećaj ponosa, nadmoći i gluposti bacaju ljude u krajnosti.
Oni nikako ne mogu pustiti prošlost. I dugo žive u njoj. Iako sami očekuju nešto prelijepo. Ne ostavljajući mjesto u duši za novo i sretno, glupi ljudi ostaju s ogorčenošću i tugom.
Glupim ljudima se čini da što više pažnje posvete svojoj boli, što više muče sebe i muče druge, to njihovi problemi nestaju. Ali, po pravilu, ta bol koje se drže uništava njih same. Zbog toga doživljavaju neuspjehe i gubitke, zbog čega se još više ljute – ne samo na sebe i život, nego i na sve oko sebe.
Psihijatar Tomas Sas primjećuje jednu zanimljivu stvar u psihologiji čovjeka:
"Glup čovjek ništa ne prašta i ne zaboravlja; naivan prašta i zaboravlja; mudar prašta, ali ne zaboravlja."
(Pripremila: Slavica Dević)
©Copyright
