NAPAD PANIKE: da biste ga savladali, prvo ga morate prihvatiti

Napad panike koji nastaje u umu a pogađa i tijelo, sačinjen je od eksplozivne mješavine anksioznosti i neprerađenih emocija. Dodajte tome i navalu katastrofalnih misli i "koktel je poslužen". 

Ako se odgovornost za ovaj događaj pripisuje glavi, nažalost na tijelu ostaje da obavi "prljavi posao", tj. da spriječi nenormalnu količinu energije koju je izazvala anksioznost da nanese štetu (ne zaboravimo da emocije "blisko sarađuju" sa hormonima).

Tijelo je prinuđeno da pronađe izlaz koji može kanalisati i umiriti svu ovu energiju za kratko vrijeme.

Može se reći da napade panike mogu izazvati katastrofalne misli i vrlo jake emocije, ali ponekad i unos određenih supstanci može igrati značajnu ulogu: unos previše kofeina može uzrokovati tahikardiju, na primjer, a potom katastrofalne misli/preintenzivan stres/destabilizirajući događaj može dovesti do emocionalne oluje što rezultira napadom panike.

Napad panike je epizoda u kojoj anksioznost dostiže abnormalan nivo i može trajati od nekoliko minuta do 20 minuta (u rijetkim slučajevima) tokom kojih se mogu iskusiti sljedeći simptomi:

• Palpitacije, tahikardija

• Znojenje

• Jeza ili valovi vrućine

• Tremor

• Osjećaj gušenja

• Bol ili nelagodnost u grudima

• Mučnina ili nelagodnost u abdomenu

• Osjećaj dezorijentacije, nesvjestica

• Derealizacija ili depersonalizacija

• Strah od gubitka kontrole ili toga da ne poludite

• Strah od smrti

Kada napadi panike imaju tendenciju da se ponavljaju, to se zove panični poremećaj.

Napad panike je poput anomalnog emocionalnog talasa koji lomi svoje obale, snaga emocija se nekontrolisano oslobađa i preplavljuje sve na svom putu, ostavljajući utisak da gubite kontrolu. Ono što treba da znate je: ne gubite razum i nećete poludjeti, jednostavno ste bili izloženi toliko visokom nivou stresa da je vaše tijelo bilo prisiljeno da "pritisne dugme za hitne slučajeve" kako bi dozvolilo toj remetilačkoj energiji da bude izbačena.

Anksioznost, šta učiniti kada vas anksioznost onemogućava

Šta učiniti kada se nađete suočeni sa ovim emotivnim cunamijem? Ne možete se suprotstaviti ili blokirati događaj pa je najbolje rješenje naučiti "surfati". Prva stvar koju treba učiniti je suočiti se sa valom tako što ćete shvatiti da je napad panike u toku, tako da morate smiriti svoje misli i fokusirati se na disanje kako biste izbacili svoj um iz začaranog kruga koji je stvorio.

Tokom napada panike, „glad za zrakom“ zbog osjećaja gušenja dovodi do hiperventilacije koja može uzrokovati trnce, vrtoglavicu, ubrzanje rada srca itd. Da biste uspostavili pravilan srčani ritam i "surfali po talasu", biće korisno disati tako što ćete dobro isprazniti pluća prije udisanja (i/ili disanja u papirnu vrećicu) kako biste uspostavili pravu ravnotežu između kisieonika i ugljen dioksida. Za kratko vrijeme situacija će se vratiti u normalu, barem na fizičkom nivou.

Pokušajte više naučiti o sebi

Napad panike čini da se sve u trenutku sruši, a sa određene tačke gledišta to nekim ljudima može poslužiti kao način da bolje upoznaju sebe. Često perfekcionisti, koji uvijek daju sve od sebe, a ne daju sebi pravo na greške, najviše pate od anksioznosti. Napad panike ih prisiljava da smanje ili eliminišu uzrok svoje nelagode i da rade introspektivno kako bi pobjegli iz začaranog kruga u koji inače rizikuju da se zaglave.

Panika dolazi kada se zidovi našeg uma sve više približavaju, sve do trenutka kada je prostor u nama toliko uzak da je jedini izlaz da eksplodiramo ukoliko želimo izbjeći da budemo zgnječeni. Napad panike tome i služi: napada barijere koje nas potiskuju iznutra kako bismo se srušili "eksplozijom" koja je toliko nasilna da se bojimo za svoje živote i/ili mentalno zdravlje. Ironično, ostajemo užasnuti "eksplozijom" koja nas spašava, a ne paklenim mehanizmima našeg uma koji bi nas zdrobili.

“Bogovi koje smo prognali iz naše svijesti u nesvjesno postali su naši simptomi.”

(Carl Gustav Jung)

Istina je da u nama postoji ogromna energija koja želi da se na neki način kanališe, ali koja nam se pod dejstvom stresa vraća nazad: kada nam to oduzme dah i natjera nas da drhtimo kao list na vjetru, tada gubimo svoju moć.

Ali zamislite na trenutak šta bismo bili u stanju da uradimo kada bismo svu ovu moć uspjeli da usmjerimo u određenu svrhu koja bi nam, umjesto što nas guši, omogućila da pobjegnemo. I kada bismo naučili da upravljamo svojim unutrašnjim impulsima, da usmjerimo taj bijes koji osjećamo iznutra tako da nam on daje neophodan podsticaj za postizanje naših ciljeva umjesto da što mi ganjamo te ciljeve bez razumijevanja šta nam se dešava.

“Ako imate energije i ne koristite je, prije ili kasnije će se ona okrenuti protiv vas.”

(kineska poslovica)

Možda bismo mogli nešto naučiti iz ovih napada panike i raditi na sebi kako bi mentalni mehanizmi koji su sposobni mobilizirati toliko energije da nam daju napad panike već jednom djelovali u našu korist. Imamo dvije mogućnosti koje nam se nude: možemo nastaviti da se žalimo kako nam niko nije dao "priručnik sa uputstvima" kako da koristimo svoju glavu i emocije, ili možemo odlučiti da vratimo uzde svog uma u svoje ruke i da shvatimo ko je glavni i ko će da vodi. Naravno, biće potrebno vrijeme i trud, a možda i pomoć psihoterapeuta, da bolje upoznamo sebe, ali uvijek će biti bolja ta opcija nego ostati na milosti i nemilost događaja.

Pripremila: Martina Petruhin

©Copyright