top of page

Kako da prestanete da igrate ulogu žrtve?

Writer: Renata Bondarenko
Renata Bondarenko
Oct 4
4 min read

Da li vi, ili neko do koga vam je stalo igra ulogu žrtvu? Evo nekih zajedničkih karakteristika na koje treba obratiti pažnju:


  • Stalno krivite druge ljude ili situacije zbog toga što se osjećate nesrećno

  • Vaša filozofija je "život je protiv mene”

  • Cinični ste ili pesimistični

  • Gledate na svoje probleme kao na katastrofu i pretjerujete u njihovom opisivanju

  • Mislite da drugi namjerno pokušavaju da vas povrijede

  • Verujete da ste jedini kojeg zlostavljaju

  • Nastavljate da proživljavate prošle bolne uspomene zbog kojih ste se osjećali kao žrtva

  • Čak i kada se stvari odvijaju normalno, naći ćete nešto na šta ćete se žaliti

  • Odbijate da svoje probleme posmatrate iz druge perspektive 

  • Osjećate se nemoćnim i nesposobnim da se uspešno suočite sa problemom ili životom uopšte

  • Osjećate se “napadnutim” kada vam neko predlaže konstruktivnije rješenje

  • Vjerujete da niste odgovorni za ono što vam se dešava u životu ( odgovorni su drugi)

  • Vjerujete da su svi "bolji" od vas

  • Izgleda da uživate u sažaljavanju sebe

  • Privlačite ljude poput vas (koji se žale, okrivljuju druge ili se osjećaju kao žrtve u životu)

  • Vjerujete da je svijet zastrašujuće, uglavnom loše mjesto

  • Uživate u dijeljenju svojih tragičnih priča sa drugim ljudima

  • Imate naviku da krivite, napadate i optužujete one koje volite zbog onoga kako se osjećate

  • Osjećate se nemoćno da promijenite svoje okolnosti

  • Očekujete da ćete dobiti simpatije od drugih, a kada ih ne dobijete, osjećate se uznemireno

  • Odbijate da analizirate sebe ili poboljšate svoj život

  • Stalno omalovažavate sebe


Kao što se vidi, stalni osjećaj da ste žrtva je duboko destruktivan i djeluje i na unutrašnji i na spoljašnji život.


KAKO PRESTATI BITI ŽRTVA:


1. ZAMJENITE "TI" SA "JA"

Na primjer, umjesto da kažete: “TI činiš da se osjećam ljuto" možete zamijeniti sa: “(Ja) sam ljut kad čujem da to kažeš." Ovaj jednostavan trik može vam pomoći da preuzmete više odgovornosti za sopstvenu sreću.


2. NA SEBE GLEDAJTE KAO NA BORCA - OSOBU SPOSOBNU DA PREŽIVI

Žrtva je u svađi sa životom, onaj ko zna preživjeti prihvata život. Žrtva živi u prošlosti, borac živi u sadašnjosti. Žrtva vjeruje da je bespomoćna, borac umije vratiti kontrolu nad svojim životom. Iako mentalitet žrtve stvara zavisnost, mentalitet borca osnažuje osobu na duže staze. Jednom kada počnete da gledate na sebe kao na borca, počećete da se osjećate bolje o životu i privlačićete druge ljude iz pravih razloga. Slušanje borca je osvježavajuće i inspirativnije nego slušanje žrtve u samosažaljenju.


3. POKAŽITE LJUBAV I MILOST PREMA SEBI

Drugim riječima, budite pažljivi da ne postanete zavisni od življenja kao žrtva. Ova uloga nije nešto što svjesno birate: razvili ste je kao rezultat događaja iz detinjstva. Budite nježni prema sebi i razvijajte samopouzdanje. Istražite svoje glavne ranjive strane i osnovna uverenja od kojih je nastao identitet žrtve i zamijenite osjećaj gađenja prema sebi osjećajem samozadovoljstva. Ako se trudite da prođete kroz ulogu žrtve, praktikujte samopomoć i posjećujte terapeuta. Eksperimentišite sa praksama kao što su kretivnost, umjetnost, meditacija, afirmacije, NLP, i sično.


4. ISTRAŽUJTE SOPSTVENA POGREŠNA UVJERENJA

Pogrešna uvjerenja stvaraju anksioznost, depresiju, ljutnju i krivicu. Ovde istražujemo dvanaest različitih vrsta mentalnih zamki. Vjerovatno ćete biti zapanjeni koliko ste vrsta pogrešnih vjerovanja nesvjesno usvojili.


5. ZAPITAJTE SE: ”Šta je to što je stvarno doprinijelo ovome?"

Sva patnja potiče od uvjerenja koja ostaju nedovoljno ispitana u našim umovima. Kada se priklonimo ovim mislima, patimo. Zapamtite da ne morate da povjerujete mislima u vašoj glavi: misli su samo fluktuacije energije kojima pridajemo značaj i značenje. Praktična meditacija vam može pomoći da primjetite koliko su misli prolazne.


6. PRAKTIKUJTE ZAHVALNOST

Zahvalnost je jednostavan, ali moćan način da se podsjetite da život nije tako nesrećan kako ga vi doživljavate. Svakog dana pokušajte pronaći deset stvari za koje ste zahvalni. Možda biste željeli da vodite dnevnik zahvalnosti u kojem bilježite ovih deset stvari ili ih jednostavno “bilježite” mentalno. Pokušajte da se iskreno zahvalite što imate ove stvari.


7. PREUZMITE ODGOVORNOST

Obratite pažnju na sve načine na koje zaobilazite suočavanje s odgovornošću. Budite krajnje iskreni i ispitajte kako naklonost čini da se osjećate posebno i nastavlja ciklus prebacivanja krivice na druge. Možda biste željeli da koristite afirmaciju kao što su "Ja sam odgovoran za svoj život" ili "Ja imam moć da kreiram promjene" kako bi vam pomogle da reprogramirate ovu nesvjesnu potrebu da igrate žrtvu. Možda biste takođe željeli da učinite nešto što će pomoći da izgradite i zapravo pokazati vam da ste sposobni ... ili razmislite o nečemu iz prošlosti što ste uspješno prevladali.


8. IZVRŠITE ZAKON ZDRAVLJA ZA DRUGO

Kada igramo ulogu žrtve, isključivo smo usredsređeni na sebe. Izbaci sebe iz glave tako što ćeš uraditi nešto lijepo za drugu osobu do koje ti je stalo. Shvatajući da se možete osjećati dobro bez manipulisanja drugom osobom, važno je kako biste prestali biti zavisni od uloge igranja žrtve.




REFEERENCE:

  1. Maier, S. F., & Seligman, M. E. P. (2016). Learned helplessness at fifty: Insights from neuroscience. Psychological Review, 123(4), 349–367. https://doi.org/10.1037/rev0000033 

  2. Seligman, M. E. P. (1975). Helplessness: On depression, development, and death. W. H. Freeman.

  3. Bandura, A. (1977). Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change. Psychological Review, 84(2), 191–215. https://doi.org/10.1037/0033-295X.84.2.191 

  4. Rotter, J. B. (1966). Generalized expectancies for internal versus external control of reinforcement. Psychological Monographs: General and Applied, 80(1), 1–28. https://doi.org/10.1037/h0092976 

  5. Peterson, C., Maier, S. F., & Seligman, M. E. P. (1993). Learned helplessness: A theory for the age of personal control. Oxford University Press.

  6. Abramson, L. Y., Seligman, M. E. P., & Teasdale, J. D. (1978). Learned helplessness in humans: Critique and reformulation. Journal of Abnormal Psychology, 87(1), 49–74. https://doi.org/10.1037/0021-843X.87.1.49

  7. Weiner, B. (1985). An attributional theory of achievement motivation and emotion. Psychological Review, 92(4), 548–573. https://doi.org/10.1037/0033-295X.92.4.548

  8. Schwarzer, R., & Jerusalem, M. (1995). Generalized self-efficacy scale. In J. Weinman, S. Wright, & M. Johnston (Eds.), Measures in health psychology: A user's portfolio. Causal and control beliefs (pp. 35–37). NFER-Nelson.

  9. Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being. American Psychologist, 55(1), 68–78. https://doi.org/10.1037/0003-066X.55.1.68

  10. Muskens, M. M. P. A., van Ee, E., & Lansu, T. A. M. (2026). The role of causal attributions in maintenance and recovery of trauma-related symptoms: A systematic review. Trauma, Violence, & Abuse. https://doi.org/10.1177/15248380261429512 

bottom of page