Jedna stvar koju narcisi ne mogu uraditi

Neki od vas možda već znaju na koji problem aludiram, posebno ako imate veliko iskustvo u odnosima sa narcisoidnim ljudima: ponekad se čini da su oni glupi, zar ne? Kao da im je inteligencija ispod prosjeka. Djeluje kao da u donošenju odluka idu protiv zdravog razuma. Ali zašto?

Želite li saznati da li je neko narcis? Zamolite ih da urade jednu jednostavnu stvar.

Postoji mnogo članaka o tome kako prepoznati narcisa. Da li oni zaista funkcionišu? Nemam pojma. Oni koje sam ja vidjela djeluju prilično specifično, pa vjerovatno ne rade uvijek. Naravno, skeptična sam prema rješenjima tipa „jedini i nepogrešivi način“, jer život obično nije tako jednostavan. Ali ponekad jeste! I pošto je ovo jedan od tih jednostavnih izuzetaka, iznenađuje me što niko do sada nije spomenuo ovaj univerzalni način prepoznavanja narcisoidne ličnosti.

Evo ga:

Zamolite osobu da provede cijelu sedmicu (ili mjesec, ali sedmica je dovoljna) jednostavno uživajući u životu. Bez negativnosti, bez drame. Samo radost.

Zvuči ludo, zar ne? To djeluje kao divan zadatak. Ko ne bi želio provesti cijelu sedmicu fokusiran samo na radost? Da, ali za ljude čiji je ego izmakao kontroli, to nije tako jednostavno. Narcis može u početku podržati ovu ideju, ali u stvarnosti neće biti u stanju da ispuni zadatak.

I evo zašto: beskrajna potreba narcisa za pozitivnim povratnim informacijama tjera ih da sabotiraju vlastitu radost, jer im je draže da hrane svoju paranoju i sklonost kontroli.

Ozbiljno. Samo probajte. Vidjećete koliko je to tačno.

Zašto narcisi djeluju glupo

Ne, narcisi nisu manje inteligentni od drugih ljudi; ali može izgledati tako, jer svaki put kada moraju birati između sreće i toga da budu u pravu, oni uvijek biraju da budu u pravu. Svaki put kada moraju birati između produktivnosti i ega, oni uvijek biraju ego. Svaki put kada biraju između učenja nečeg novog ili posljednje riječi, biraju posljednju riječ.

Da, vrlo često sami sebi pucaju u nogu. Zbog toga imamo utisak da su ispodprosječno inteligentni, ali zapravo ne gledamo u nedostatak inteligencije; to je jednostavno ovisnost o kontroli. Oni moraju održavati fasadu besprijekornosti po svaku cijenu… čak i kada ih to košta vlastite radosti.

Narcisi ne vole samo osjećaj kontrole; oni za tim osjećajem žude poput narkotika. Kod njih se javljaju pravi simptomi apstinencije kada im se ta kontrola oduzme.

Radost zahtijeva kapitulaciju

Evo jedne stvari koju mnogi ljudi nesvjesno znaju, ali koju sada iznosim na svjesni nivo: radost ne može postojati bez, nazovimo je, "kapitulacije".

Najradosnije stvari u životu dešavaju se neočekivano, a ne putem pedantne kontrole svega i svih, poput marioneta.

Dakle, za narcisa sedmični izazov koji sam predložila može završiti samo na dva načina: čak i ako u početku djeluju entuzijastično, ili:

A) Na kraju ipak stvore dramu i za to okrive druge ljude („Pokušavao/la sam ostati radostan/na, ali Ivan je sve pokvario! Marija je sve pokvarila! [ubacite ime ovdje]“ itd.), ili

B) Na kraju stvore dramu za druge i vrše gaslighting nad tim žrtvama, jer „zar ne vidite da sam ja fokusiran/a samo na radost? Ja vam nikada ne bih nanio/la štetu“. Na taj način nastaje fasada radosti koja zapravo nije radost; to je samo predstava koju izvode kako bi privukli pažnju.

Alternativna formulacija vježbe

Ovu vježbu je moguće preformulisati na sljedeći način:

Pitajte osobu šta joj je potrebno da provede cijelu sedmicu u miru, kako bi se mogla fokusirati isključivo na uživanje u njoj. A zatim joj obezbijedite ono za što je rekla da joj je potrebno, kako bi mogla provesti vježbu u praksi tokom sedmice.

Osoba koja nije narcis vjerovatno će navesti neke svoje opipljive, neposredne probleme (na primjer: „imam malo dijete o kojem moram brinuti“, „živim od plate do plate“, „moram trpjeti cimera koji mi unosi negativnost“ ili nešto slično), ali ako joj se zaista omogući puna sedmica bez tih problema, bez poteškoća će ispuniti izazov.

Narcis, s druge strane, može se pretvarati da je isto tako (odnosno pretvarati se da ima samo nekoliko problema o kojima vi treba da se pobrinete), ali kada pokuša provesti izazov, na kraju će stvoriti nove probleme ni iz čega, samo da bi imao „gorivo“ i nastavio se osjećati iznad drugih ili pod kontrolom.

Prava radost nasuprot toksičnom pozitivizmu

Prava radost nije toksični pozitivizam (kao što smo vidjeli u primjeru B), niti zavisi od drugih (kao u primjeru A). Prava radost jednostavno podrazumijeva pronalaženje svijetle strane u svakoj situaciji, ma koliko ona bila nesavršena.

Zato sam i predložila vremenski okvir za ovaj izazov. Važno je i priznati negativnost i nesavršenosti u životu; ali tokom cijele jedne sedmice moguće je te stvari odložiti po strani kako bismo se privremeno fokusirali samo na radost.

To nije samo moguće, već i izvodljivo za svaku osobu na ovom svijetu – pod uslovom da je spremna s vremena na vrijeme razočarati vlastiti ego. Narcis to nikada neće učiniti!

Zaključak

Osoba koja nije narcis, kada je zamolite da provede cijelu sedmicu fokusirana isključivo na radost, vjerovatno će imati instinktivnu reakciju da IGNORIŠE svaku dramu koja se može dogoditi oko nje, ili, ako ignorisanje nije moguće, da potraži svijetlu stranu i rješenje problema.

Narcis, s druge strane, neće shvatiti zadatak. Oni će ili misliti da se radi o težnji ka savršenstvu (reakcija A), ili o lažnoj predstavi toga kako radostan karakter treba izgledati pred publikom, kako bi drugi gledali i aplaudirali (reakcija B).

Nijedna od ovih reakcija ne uzima u obzir ono što osoba koja nije narcis intuitivno zna, a to je: radost već postoji u svijetu; nema potrebe kontrolisati njeno postojanje; sve što treba da uradite jeste da je pronađete.

Kontrolisanje i prisiljavanje su specijalnost narcisa. Oni su zaboravili kako je to jednostavno biti. To je jedina stvar koju oni ne mogu uraditi.

​(Pripremila: Renata Bondarenko, psiholog i psihoterapeut)

​©Copyright